Alma Arnautoviç
24 novembar 2018•Ažuriranje: 24 novembar 2018
TUZLA (AA) - Sumirajući svoju profesionalnu igračku karijeru iz 1970-ih i 1980-ih godina, Dževad Šećerbegović zvani Šećer (63), legenda bosanskohercegovačkog fudbala, ističe da ga novac tada nije previše zanimao, ali su prijateljstva i ljudi koje je u tom periodu upoznao, uz porodicu, njegovo najveće bogatstvo.
U razgovoru za Anadolu Agency (AA) Šećerbegović je također izrazio žaljenje što je brzo i naglo prekinuo profesionalnu igračku karijeru. Kaže da je tu odluku donio ishitreno, bez previše razmišljanja i zbog toga se kasnije kajao. Također, govorio je i o drugim propuštenim prilikama, kao i o svojim fudbalskim počecima.
Jedan od nekada najboljih lijevih krila na ovim prostorima i šire, Šećerbegović je danas direktor Gradskog stadiona Tušanj u Tuzli, sa čijih tribina rado, ovaj put u ulozi gledaoca, prati Slobodine utakmice. Rođen je u Gornjem Rahiću, a upravo sa stadiona ”Tušanj” otišao je u reprezentaciju bivše Jugoslavije, a zatim i u turski Bešiktaš. Na istom će stadionu, nada se, dočekati i penziju.
”Početak fudbala mi je bio u mojoj avliji, jer sam imao avliju veliku kao malo igralište. Čitavo selo je tu igralo i tu sam kao mali igrao. Onda sam počeo igrati za 'Zadrugar' u Rahiću, a čak su me i švercovali. Igrao sam na tuđe ime jer sam bio maloljetan”, navodi Šećerbegović.
Kao 13-godišnjak zaigrao je u prvom timu ”Zadrugara”, a kasnije su ga, kada je krenuo u Gimnaziju u Brčkom, zvali da pređe u Jedinstvo u tom mjestu, što je on odbijao jer, kaže, u tom momentu nije bio zainteresovan za profesionalno igranje fudbala, nego je slušao savjet roditelja i trudio se biti marljiv i vrijedan učenik.
Dolaskom u posjetu braći i sestrama koji su bili u Tuzli, zet mu je predložio da ode na Tušanj, da vidi kako treniraju Slobodini pioniri uoči početka jugoslovenskog šampionata.
”Momo Radunović je bio tada trener i čim smo odradili prvi trening, rekao mi je da donesem sutra papire i da idem u Borovo na turnir. Rekao sam mu da ne mogu ići. Nema govora, kasnije su zvali moju familiju da ih nagovore da me puste. Mislio sam da ne igram, nego da se vratim. Ja sam pristao da ostanem i kada sam se vratio ponovo u Tuzlu, a u Borovu su me uzeli za pionirsku reprezentaciju Jugoslavije, i dalje sam htio da se vratim u Brčko i da nastavim Gimnaziju. Međutim, oni su odlučili da odu i da razgovaraju s mojim roditeljima”, pričao je Šećerbegović.
Prve utakmice u Tuzli odigrao je za juniore Slobode, a sa nepunih 18 godina zaigrao je za prvi tim ovog kluba i od tada počinje njegova profesionalna karijera. Bilo je to zlatno doba tuzlanskog fudbala...
