Akademik Duraković za AA: Bojim se da Evropa želi nestanak BiH

SARAJEVO
 
Faruk Vele
 
Profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, član Akademije nauka i umjetnosti (ANU) Bosne i Hercegovine i dopisni član Arapske akademije nauka u Damasku, Esad Duraković, upozorio je u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadolija (AA) na velike opasnosti koje bi za Bošnjake, pa Bosnu i Hercegovinu, mogao proizvesti popis stanovništva u toj zemlji u 2013. godini.
 
Akademik Duraković preveo je na bosanski jezik Časni Kur'an, te kapitalna djela arapske književnosti poput Hiljadu i jedne noći i Muallque – sedam zlatnih arabljanskih oda. Internacionalni žiri mu je 2003. godine, u konkurenciji desetina institucija i pojedinaca, jednoglasno dodijelio UNESCO-vu nagradu za najboljeg arabistu u svijetu. Izuzetno je ugledan i u arapskim kulturnim sferama.
 
Ugledni profesor orijentalistike za AA govori o kampanji da se Bošnjaci na popisu stanovništva 2013. godine izjasne kao Bosanci, položaju Bosne i Hercegovine, političkim prilikama na Balkanu, turskoj politici, te o podvalama neoosmanizma koje plasira njegov kolega i stari poznanik Darko Tanasković, profesor iz Beograda.
 
Na početku akademik Duraković tvrdi da je „pitanje popisa jako važno za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake“.
 
„Dakle, agresija na Bosnu i Hercegovinu je izvršena, izvan svake sumnje, s ciljem da se Bošnjaci djelomično pobiju i djelomično protjeraju, a da bi prestali biti relevantan politički subjekt u BiH. Ovo aktuelno podmetanje, ova fragmentacija koja se predlaže Bošnjacima na popisu jeste, zapravo, djelovanje u tom cilju i u tom smjeru, ali drugim sredstvima. Bošnjaci su, uprkos agresiji, uspjeli opstati većinski narod u BiH. Ali, sada na popisu, tako neki vrlo ozbiljno propagiraju, treba izdejstvovati da se oni izjašnjavaju na različite načine da ne bi bili kompaktni, homogeni, da ne bi bili većinski narod“, priča Duraković.
 
Nadalje, Duraković objašnjava gdje vidi opasnosti za Bošnjake.
 
„Ako se Bošnjaci budu izjašnjavali kao Bosanci, Hercegovci, Muslimani… postoji velika opasnost da će izgubiti atribut konstitutivnog naroda. A posljedice toga su jako velike. U BiH postoje tri konstitutivna naroda, po Ustavu BiH. A iz te činjenice proizlaze mnoge političke posljedice, učešće u vlasti i slično. Sad se  bošnjačkom kosmopolitizmu podmeće, a Bošnjaci su u osnovi široki ljudi, kozmopoliti, da se izjašnjavaju kao Bosanci. Vidite jednu stvar, ja kad bih znao, kada bih imao garancije da će i Srbi i Hrvati izjasniti kao Bosanci, ja bih se treći izjasnio kao Bosanac i sugerirao da se svi Bošnjaci tako izjašnjavaju. Ali, mi znamo da su ova dva korpusa  u BiH davno to apsolvirali, prevladali, i oni će se izjašnjavati kao Srbi i Hrvati. Jedino se Bošnjaci na taj način snažno fragmentiraju, parceliraju da bi se oslabili kao politički subjekt“, kaže Duraković za AA.
 
Kategorija Bosanac u nacionalnom smislu, naglasio je Duraković, ne može da postoji.
 
„To je nacionalno izjašnjavanje u značenju pripadnosti državi. Svi smo mi Bosanci i Hercegovci. Treba razlikovati državnu i etničku pripadnost. Ako se budemo izjašnjavali kao Bosanci, onda će to u značajnoj mjeri utjecati na brojčanost bošnjačkog korpusa, a time će posljedice bit strašno velike. Ne samo da Bošnjaci mogu izgubiti svojstva konstitutivnog  naroda, nego i mnogo drugih stvari. Zato, po mom mišljenju, Bošnjaci treba da se izjašnjavaju imenom koje im pripada povijesno. Prije dolaska Osmanlija mi smo bili Bošnjani, a nakon njihovog dolaska - Bošnjaci.
Etnička pripadnost je, dakle, bošnjačka. To je izuzetno važno“, podvukao je on.
 
Ugledni profesor slaže se „da je riječ o smišljenim podvalama Bošnjacima“.
 
„To neki ljudi rade vrlo perfidno, mediji naročito. Bošnjaci, nažalost, nisu još uvijek dovoljno i masovno politički osviješteni, i u tome je problem. Bošnjaci nisu, nažalost, ni dovoljno nacionalno osviješteni. Ovdje želim naglasiti. Svačije pravo je da se na popisu izjasni kako želi. Treba ljudima samo objašnjavati, ali nikako prisilu vršiti. Ali, nacionalno i etničko izjašnjavanje, treba znati, nije samo individualna stvar. Jer ako se vi i ja, peti i deseti, izjašnjavamo kao Bošnjaci, a ostali se izjašnjavaju kao Bosanci, to u prvoj fazi izgleda kao individualno pitanje. Ali, to u konačnici ima izuzetne reperkusije po cijeli korpus. Snosimo odgovornost za kolektiv, za narod svoj. A ljudi te stvari ne shvaćaju“, rekao je Duraković.
 
Nadalje, akademik Duraković u razgovoru za agenciju Anadolija upozorava da je kriza u BiH dramatična.
 
„U trenutku kad smo uvjereni da smo već stigli do dna, ponovno se ispod nas otvara ponor i tonemo sve dublje i dublje. U ovakvim situacijama ja bih htio podvući nešto što naša akademska i kulturna javnost, pa čak i politička, vrlo često previđaju. BiH je, mislim da je to suština stvari, Daytonom konstituirana tako da, bez radikalnih ustavnih intervencija, nije moguće izaći iz krize. Drugim riječima, zapadnjačke sile, pa i regionalne, konstruirale su BiH u Daytonu  na takav način da ne može izaći iz krize. Pri tome predstavnici međunarodne zajednice stalno govore kako neće oni učiniti ništa, kao je sve na nama i da se mi trebamo dogovoriti. A istovremeno  jako dobro znaju da su nas oni konstituirali tako da se ne možemo dogovoriti. Kako se dogovoriti s prvim čovjekom jednog entiteta koji javno i uporno destruira BiH kao državu, koji objavljuje borbu protiv nje i rastače ju“, pitao se Duraković.
 
Prema njegovom mišljenju, na sceni je jedna vrsta licemjerja međunarodne zajednice prema BiH.
 
„Imam snažan dojam da je njima stalo da se mi tako zlopatimo, da se mučimo, da bi jednog dana rekli: „Pa, vi se ne možete dogovoriti, treba napraviti neku disoluciju, razlaz“. Istovremeno, na našoj političkoj sceni, politička klasa, ja ih ne bih zvao elitom, ide na ruku tim negativnim tendencijama. Jer se političke partije, naročito u bošnjačkom korpusu, gložu, svađaju, segmentiraju, parceliraju, kao da nemaju viziju BiH kao jedinstvene i prosperitetne zemlje. Dakle, ide se na ruku ovim negativnim tendencijama“, smatra Duraković.
 
Međunarodna zajednica, tvrdi ovaj angažirani intelektualac, ne želi okončati agresiju na BiH koja se više ne vodi oružjem već drugim sredstvima.
 
„To se radi zbog toga što je, po mom dubokom uvjerenju, BiH  jedina zemlja u Evropi u kojoj je muslimanski, to jeste bošnjački narod, državotvoran. To je jedina zemlja u kojoj je predsjednik musliman, gdje muslimani mogu biti ministri itd. Dakle, državotvoran, bitan politički faktor. Ja moram biti otvoren i reći da, nažalost, to Evropi ne odgovara! To zemljama EU ne odgovara jer smo svjedoci i sve jače islamofobije u EU. S tim ciljem se, po mom dubokom uvjerenju, povela i agresija na BiH. Ona je izvršena iznutra, ali i od dva, odnosno tri susjeda. A sve zato da bi se taj bošnjačko-muslimanski faktor, taj državotvorni subjekt, doveo, kako ja to kažem, u gabarite folklorne zajednice! To je bio cilj. Da se Bošnjaci djelomično pobiju i da se djelomično rasele. I sad se na popisu priprema to da se izjašnjavaju ovako ili onako, a da bi izgubili svojstva konstitutivnog naroda. Sve to je, po mom uvjerenu, cilj mnogih zemalja u međunarodnoj zajednici“, naglasio je Duraković.
 
Ipak, upozorava kako nije rješenje u seperiranju ili radikalizaciji Bošnjaka.
Jedni uvjet njihovog opstanka, tvrdi on, je tolerantnost, ali „da drže do sebe, do svog identiteta i subjektiviteta“.
 
„Mislim da su u zabludi oni koji misle, prvo, da Bošnjaci mogu opstati kao neka enklava, neka Zapadna Obala, Gazza… BiH i Bošnjaci ne mogu opstati na taj način. Jedina garancija opstanku Bošnjaka jeste okvir BiH. Dakle, da živimo u multietničkoj zajednici. Drugačije nikako. Zato i bošnjački politički korpus i vjerske zajednice moraju u svoj prioritet staviti patriotizam, odanost državi, te stalno afirmirati te vrijednosti. Bez države BiH na ovim prostorima ne može biti ni muslimana, ni Bošnjaka, pa niti islama“, uvjeren je Duraković.
 
Na pitanje gdje je izlaz iz takvog stanja, Duraković odgovara da ćemo na njega morati pričekati. Nada se da će svijest Bošnjaka i bošnjačkog biračkog tijela ojačati dovoljno da „prepoznaju prave vrijednosti i kvalitete u BiH“. No, konačan izlaz vidi tek u integraciji BiH u Evropsku uniju, jer će biti manje bitne etničke odrednice i granice. Ipak, priznaje da nas „stalno drže podaleko od tih vrata“.
 
„Sasvim iskreno ja se bojim da sve ovo, od najave ponovnog uvođenja viza, pa to  oklijevanje međunarodne zajednice da nam pomogne u ustavnim reformama i na druge načine kako bi izašli iz krize, to nastojanje da nas drže što dalje od sebe i da nas muče, ima za cilj da jednog dana konstatiraju tek da mi ne možemo zajedno živjeti i da se moramo razići. Ja se toga bojim“, istakao je Duraković.
 
Ipak, kako veli, postoji tu i prst sudbine, ali i Božija volja.
 
„Pazite, od 1992. do 1995. godine, gotovo čitav svijet, osim nekoliko zemalja islamskog svijeta, bio je protiv BiH. Mi danas znamo da su i Velika Britanija i Francuska bile protiv BiH. Naši borci su bili u patikama i nisu imali dovoljno oružja, nametnuli su nam embargo, iako nas je napadala četvrta armijska sila u Evropi. Po svim realnim faktorima nije trebalo da ovdje danas bude ijednog Bošnjaka. Toliko se sile sručilo na nas. Ali, opstali smo. Uzdam se da ćemo opstati i sada, da ćemo se domoći i EU. Ali, moramo se dozvati pameti“, poručio je ugledni profesor.
 
Profesor Duraković radio je 15 godina na Filozofskom fakultetu u Prištini. Studirao je, magistrirao i doktorirao u Beogradu. Odlično poznaje prilike u tom dijelu Zapadnog Balkana. Aktuelne zahtjeve vrha Srbije da sjever Kosova sada dobije političku autonomiju smatra nerealnim.
 
„Ja mislim da je Kosovo definitivno i poodavno izgubljeno za Srbiju i da od formiranja neke srpske enklave, srpske republike na sjeveru Kosova nema ništa. Ja sam radio na Filozofskom fakultetu u Prištini 15 godina i dobro poznajem taj mentalitet. Srbi su poodavno učinili sve da izgube Kosovo. NATO neće dopustiti da se stvari vraćaju nazad. Kosovo je sada slobodno i Srbi će to prihvatiti, kad-tad. Imam utisak da premijer Srbije Ivica Dačić shvaća realnost i da je on prilično realan čovjek“, tvrdi Duraković.
 
Srbija će tražiti kompenzaciju za Kosovo u BiH
 
Boji se da bi Bosna i Hercegovina mogla platiti ceh nezavisnosti Kosova.
 
„Bojim da će Srbija tražiti kompenzaciju u BiH. Prema njihovom stavu, ako se Kosovo može otcijepiti od Srbije, koja je bila integralna i suverena zemlja, zašto se ne može otcijepiti Republika Srpska? U tom smislu, plašim se da stvari još uvijek nisu okončane na Balkanu. Mada, međunarodna zajednica, koja je vrlo često bila licemjerna, stalno ponavlja da nema promjene granica… Ali, nisam siguran. Još uvijek je situacija na Balkanu rovita“, upozorio je.
 
Pozitivna uloga Turske na Balkanu
 
Govoreći o širenju utjecaja Turske na Zapadnom Balkanu, kao i nastojanjima te zemlje da bude faktor pomirenja u ovom dijelu svijeta, akademik Duraković je istakao
„da je impresioniran činjenicom o prirodnom razvoju i političkom autoritetu koji se događa u Turskoj“.
 
„Turska je međunarodni faktor. Moram reći da me to raduje, zbog toga što je Turska regionalna sila koja i na Bliskom istoku, ali i na Balkanu, prema mojim saznanjima, djeluje vrlo konstruktivno, nikad destruktivno. Mislim da je vladajuća garnitura u Turskoj, ako tako mogu reći, izuzetno pozitivna. Njihovi napori na Balkanu su, također, u tom smislu. Nisam ekspert za ekonomiju, ali čujem da Turska jako puno investira ili je spremna da investira u Srbiju. To je jedan pozitivan faktor“, rekao je Duraković.
 
Naglasio je da  „Turska i Bošnjaci u BiH  imaju jednu vrstu emotivnih veza zbog zajedničke povijesti i zajedničkih kulturno-civilizacijskih faktora koji ih vezuju“.
 
„To je nešto što se ne može ignorirati, ali i nešto što nije presudan faktor. To nije nešto što ide na štetu Srba u BiH, Srbijanaca ili Srbije. Ta naša baština na orijentalnim jezicima je jedna potka koja nas može učiniti bližim Turcima i Turskoj, i obrnuto. Turska, naglašavam, djeluje konstruktivno u cijelom regionu Bliskog istoka i Balkana. To treba da nastavi“, apostrofirao je Duraković.
 
Tanasković gradi mržnju prema islamu i muslimanima
 
Osvrćući se na kampanju profesora Darka Tanaskovića protiv Turske na Balkanu, kao i njegove teze o neoosmanizmu koji prijeti ovom djelu svijeta, profesor Duraković tvrdi da je „orijentalizam jedan monstrum u nauci“.
 
„To je zapravo više ideologija ili politika, nego što je nauka. Orijentalistika kao nauka se vrlo često koristi, o tom je pisao Edward Said u svojoj poznatoj knjizi „Orijentalizam“, za ostvarenje određenih ideoloških ili političkih ciljeva. U tom smislu ja vidim i knjigu „Neoosmanizam“, kao i mnoge druge nastupe Darka Tanaskovića. Pogledajte njegovu knjigu koja nosi naslov „Islam i mi“ u kojoj govori o djelovanju Turske u vrijeme agresije na BiH. Njegov strah od neoosmanizma, ili bilo čiji, jeste jedna floskula, fraza  koja je potpuno neosovnoana u realnosti. Ja sam u to uvjeren. Nikakav neoosmanizam, u onom smislu u kome ga Tanasković predstavlja, nije moguće uspostaviti. Ali, širenjem tog straha od neoosomaizma, Tanasković djeluje u domenu ortodoksne orijentalistike. Odnosno djeluje na planu odbojnosti prema svemu što je tursko, orijentalno i islamsko“, objasnio je profesor Duraković.
 
Mi, dodao je Duraković, živimo u  periodu sve jačeg sukoba kultura.
 
„Samuel Huntingtonnije pisao bezveze, nije govorio bezveze. Imamo oružane sukobe. Imate kršćanske koalicije u EU koje ruše i ravnaju islamske zemlje kao što su Pakistan, Afganistan, Irak… Turska po mom dubokom uvjerenju nema nikakve neoosmanističke ambicije, apsolutno. Ona prije svega ima ekonomske, ali i neke političke interese. Širenjem teza o njenoj navodnoj neoosmanistici i njenom zaposjedanju, kulturalnom ili nekom drugom, prostora Balkana, je u funkciji širenja predrasuda i otpora prema orijentalnom i islamskom elementu općenito. Tanasković sve svoje kvalitete, koji su nesporni, koristi da bi gradio jednu mržnju prema islamu općenito i prema muslimanima na Balkanu posebno“, konstatirao je Duraković.
 
Razumijevanje za spajanje Kosova i Albanije
 
Duraković se, na kraju, osvrnuo i na analize o mogućem stvaranju „velike Albanije“, o čemu se, također, često govori u posljednje vrijeme.
 
„Preko dijelova Makedonije Kosovo se faktički naslanja na Albaniju tako da je, logički razmišljajući, moguće imati nekog razumijevanja (a ne mora značiti i odobravanja) da te dvije države, Kosovo i Albanija, koje su jedna na drugu naslonjene, jednoga dana ujedine. Ali, mislim da u datoj konstelaciji odnosa, datoj situaciji, to još uvijek nije realno i da je takva moćnost dosta daleka“, zaključio je Duraković.