Bosanac u Hollywoodu: Suki Medenčević radi za prestižni američki filmski studio "Warner Bros"

SARAJEVO (AA) - Kemal Zorlak

Fotografija s logom "Warner Brosa", jednog od najvećih američkih filmskih studija, a u opisu ispod "Danas u mom novom uredu. Putovanje počinje". Tako je na svom Facebook profilu, na prilično skroman način, svoj veliki uspjeh obznanio Sulejman Suki Medenčević, Bosanac i Hercegovac, uspješni filmski snimatelj (direktor fotografije), đak čuvene praške filmske Akademije, iza kojeg je 30 godina uspješne karijere u Los Angelesu, središtu američke i svjetske filmske industrije, piše Anadolu Agency (AA).

Rođen u Derventi, studij je započeo u Nacionalnoj školi dramskih umjetnosti u Beogradu, a svoje filmsko obrazovanje nastavio na čuvenoj češkoj Filmskoj akademiji u Pragu (FAMU), gdje je magistrirao krajem 1980-ih godina. Životni put ga potom vodi u Sjedinjene Američke Države, gdje na poziv prijatelja odlazi kao predavač u filmsku školu na Univerzitetu California. Od 2010. godine član je prestižnog Američkog društva filmskih snimatelja (ASC), a nakon dugogodišnjeg angažmana u studiju "Disney", upravo je počeo raditi u "Warner Brosu", čuvenom američkom filmskom studiju.

U razgovoru s novinarom AA govori o svojim počecima, filmskoj karijeri u Los Angelesu, uspjesima, kao i saradnji s velikim brojem značajnih imena u Hollywoodu. S obizrom na to da je praški student, Medenčevića smo sa samom početku pitali koliko Hollywood u filmskom smislu cijeni Prag, na što odgovara da, iako ima onih kojima je to bitno, u Hollywoodu i tamošnjoj filmskoj industriji generalno škola i diploma ne igraju toliko značajnu ulogu.

"Filmska struka ovdje je vrlo praktična i svi koji angažuju snimatelje traže da to budu ljudi koji imaju talenat, iskustvo i znanje. To se lako vidi na osnovu prethodnih radova, demo materijala itd. Škola jeste bitna u smislu da na određeni način pripremi mlade stručnjake, omogući im neko opšte znanje kada je riječ o filmskoj struci. Ovdje ima mnogo ljudi iz Evrope koji cijene Prag, i ja sam svoj prvi angažman na igranom filmu dobio, jer je režiserka filma vidjela u mojoj biografiji da sam završio školu u Pragu i to je bilo presudno", ispričao je Medenčević.

- Član prestižnog Američkog društva filmskih snimatelja (ASC) -

Ispričao je i interesantnu anegdotu iz Praga, kada je kao student pred sobom imao mapu Amerike, na kojoj je, kako je rekao, onako kroz šalu zaokružio Los Angeles, ne sluteći zapravo da je tako odredio svoj profesionalni put nakon završene akademije.

"To možda zvuči onako pomalo naivno, međutim stvari se u životu slože onako kako se i trebaju složiti. Kroz par dana sam upoznao bivšeg studenta iz Los Angelesa koji je došao raditi projekat u Pragu. Pomogao sam mu oko toga, da bi me on upitao zašto ne bih došao u Los Angeles, što sam kasnije i prihvatio", kazao je Medenčević te dodao:

"Uvijek sam bio avanturista. Iako sam u Sarajevu bio primljen da studiram elektrotehniku, to se nije desilo, otišao sam u Beograd. Potom sam prešao u Prag, da bi shvatio da nema smisla ni tamo ostajati, a povratak u Jugoslaviju u to vrijeme je bio pod velikim znakom pitanja. Stvari se same poslože i taj put se sam otvori, samo to treba prepoznati."

Članstvo u ASC-u mu mnogo znači, jer je, kako je kazao, riječ o najprestižnijoj svjetskoj organizaciji snimateljske struke, koja je osnovana davne 1919. godine. Prema riječima Medenčevića, nijedna druga filmska profesija nema udruženje koje bi bilo ekvivalent ASC-u, kojemu se ne pristupa podnošenjem molbe za prijem, već isključivo na poziv samog udruženja i uz stroga pravila.

Na pitanje šta njemu lično, ali i generalno za karijeru jednog filmskog snimatelja, znači rad u studiju kakav je "Warner Bros", Medenčević je odgovorio kako znači mnogo.

Podsjetio je kako u Hollywoodu postoji izreka da je "svako onoliko dobar koliko je dobar njegov posljednji film", tako da, prema njegovim riječima, ne postoji život od stare slave, pogotovo ne za snimatelje, već jedna konstantna potreba za dokazivanjem, stalnim održavanjem kreativnog, tehničkog i estetskog nivoa u profesiji.

"Ono što snimateljsku profesiju čini interesantnom jeste što je ona u stalnom razvoju, tehnički i estetski se mijenja, a to je zapravo ono što snimatelje čini jako vitalnim i konstantno ih tjera da daju 100 posto od sebe", rekao je Medenčević.

- Novi korak u karijeri -

Angažman u "Warner Brosu" za njega lično značajan je i interesantan kao novi korak u karijeri, nakon perioda od 10-ak godina u kojem je uglavnom radio za "Disney", također veliki studio s velikim projektima.

"Radeći za 'Disney' dosta dobro sam se pozicionirao. Međutim, postoji jedan problem u našoj struci i to se ne odnosi samo na snimatelje. Kada neko radi dobar posao u određenom žanru i stilu, onda mu se počinje samo to i nuditi i vrlo je teško izaći iz te kutije u koju te stave. 'Ti si dobar za akcione, radiš dobro i komediju, ali ne možeš da radiš horor'. Tako da je jako teško i izazovno zadržati taj široki spektar. Mnogi to rade vrlo uspješno. Zadnjih godina pokušao sam napraviti novi korak, da se malo udaljim iz svijeta 'Disneya', da radim neke druge žanrove, jednostavno meni zanimljive stvari", kazao je Medenčević.

Prije izbijanja pandemije, radio je na projektu "Oni" za studio "Amazon", a radi se o projektu koji je pobrao vrlo pozitivne kritike i trenutno je jedna od najgledanijih Amazonovih serija.

"Tako su producenti, koji rade novi projekt 'Shining Vale' stupili u kontakt sa mnom, bili su impresionirani mojim radom na ovom Amazonovom projektu i ponudili su mi da radim novu seriju za 'Warner Bros' i evo počeo sam prije sedam dana", kazao je Medenečević.

Na pitanje šta je to što predstavlja vrhunac u njegovom poslu, Medenčević je kazao da kod njega vrhunca nema i smatra da je to ono najljepše. Ne postoji niti jedan umjetnik, dodao je, koji je zadovoljan svojim djelom te da je samo po sebi definicija umjetnosti konstantno traženje i konstantan proces.

"Sama mogućnost da čovjek može da se kreativno izražava kroz sliku, da priča priču vizuelno, to je ono što je meni najzanimljivije u mojoj profesiji. A s obzirom na to da je ona u konstantnom razvoju, mislim da nikad neću doći u poziciju da kažem da više ne postoji ništa novo ili drugačije što bih mogao uraditi. Svaki projekt koji radim za mene je jedna vrsta novog početka, kao da radim svoj prvi film. Spremam projekt, uvijek imam veliku tremu, iako taj posao radim 30 godina. Legnem da spavam, razmišljam o svjetlu, o kadrovima, o uglovima, i to je nešto što me raduje. Zaista me raduje što je to tako i što nisam došao do pozicije da kažem 'sad ću ovo da stavim na autopilot i samo će od sebe da uradi'", naveo je Medenčević.

Smatra kako je kod snimatelja kao i kod ljekara, iskustvo veoma bitno, pa, dodao je, ima slučajeva gdje su snimatelji umirali na setu, snimajući. Pomenuo je i pokojnog prijatelja i kolegu Vilmosa Zsigmonda, filmskog snimatelja mađarskog porijekla i jednog od najboljih holivudskih filmskih snimatelja, koji je čak i u dubokoj starosti snimao filmove.

"U vezi sa Zsigmondom, to mi je pričala prijateljica koja je bila uz njega u njegovim posljednjim momentima. U svojoj 86. godini on je iz bolničkog kreveta, dakle pred samu smrt, davao instrukcije gdje koje svjetlo da se stavi, misleći da je na setu. Ja ne mogu zamisliti ljepšu smrt", poručio je Medenčević.

- Saradnja s Lady Gagom -

Tokom tri decenije rada u Los Angelesu imao je priliku sarađivati sa značajnim holivudskim imenima, a neki od njih su Lauren Bacall, Janet Leigh, Burt Reynolds, Tom Hanks, Billy Crystal... Medenčević otkriva kako ga je posebno dojmila saradnja s poznatom kantautoricom i glumicom Lady Gagom.

"Jedno od najljepših iskustava i iznenađanja koje sam doživio je saradnja s Lady Gagom. Ono što mi o njoj znamo kao umjetnici, o toj njenoj ekstravaganciji, to je ustvari njen imidž i to je persona Lady Gaga. Iza scene ona je potpuno normalna, vrlo prijatna za druženje, štaviše čudno je koliko je normalna. Ono što me kod nje fasciniralo je zaista jedna nevjerovatna požrtvovanost u radu, posvećenost ulozi, njena želja da iz te uloge izvuče maksimum i pomogne svima koji rade na projektu. Meni je bilo nevjerovatno, obično kada se priprema kadar, glumci odrade probu i odlaze raditi šminku i garderobu, umjesto njih dolaze statisti kako bi se pripremio kadar. Međutim, Lady Gaga nije željela da joj statisti rade probu, ona je htjela da bude tu dok ja postavljam kameru i štimam svjetlo, time je meni u velikoj mjeri olakšala posao. S njom je bilo izuzetno prijatno raditi", ispričao je Medenčević.

Među one s kojima je oduvijek želio sarađivati izdvojio je Courteney Cox, poznatu glumicu iz serije "Prijatelji", inače najgledanije serije svih vremena u Americi, koja se reprizira i danas.

"Ona mi je uvijek bila jako simpatična, gledao sam neke druge projekte koje je radila, bilo mi je interesantno da je upoznam i da radimo. I evo sutra imamo sastanak, idemo na ručak, jer ćemo zajedno raditi na novom projektu", kazao je Medenčević.

A o tome da li ima snimatelja i filmskih autora koje smatra svojim uzorima kazao je kako u Americi ima mnogo talentovanih snimatelja. Izdvojio je britanskog snimatelja Rogera Deakinsa, za kojeg kaže da je vjerovatno jedan od najboljih, čiji rad veoma cijeni.

Također, tu je i Vittorio Storaro, za kojeg je kazao da je pomjerio čitavu umjetnost snimateljskog posla na jedan potpuno drugi nivo. Prijatelj i veliki uzor mu je također i meksički snimatelj Emmanuel Lubezki, dobitnik tri Oscara.

Kada je riječ o BiH, Medenčević je iz "starije garde" bh. snimatelja posebno izdvojio Mustafu Mustafića Pujdu, a među mladim talentovanim snimateljima Erola Zubčevića, Almira Đikolija te Eldara Emrića.

- Pohvale za "Quo vadis, Aida?" -

Govoreći o bh. filmu, Medenčević je kazao da je nedavno imao priliku pogledati i film Jasmile Žbanić "Quo vadis, Aida?", koji je ove godine bio i u najužem izboru za prestižnu nagradu Oscar.

"Po meni je to jedan od najboljih filmova uopšte s prostora cijelog Balkana. Očekivao sam da će dobiti Oscar, ali eto nije se desilo. Bez ikakve sumnje taj film napravio veliki uspjeh", kazao je Medenčević. Istakao je da, iako je bh. filmska produkcija dosta komplikovana zbog finansija, smatra da međunarodna priznanja koja dobijaju filmovi sa ovih prostora potvrđuju da ta ostvarenja itekako imaju ozbiljnu umjetničku i kreativnu vrijednost.

"Mislim da to može da stimuliše nove geneacije talentovanih filmskih autora i da konkretno jedna mala zemlja, kao što je Bosna, napravi novi talas u svojoj kinematografiji, kao što je to uspjela uraditi Rumunija, i da na taj način postane bitan faktor u evropskoj i svjetskoj kinematografiji", poručio je Medenčević, ističući da je film definitvno najjače sredstvo da se napravi određena kulturna prezentacije neke zemlje.

Za čuvenog bh. reditelja Hajrudina Šibu Krvavca kazao je da je imao vrlo jak rukopis kao režiser.

"Kao i svi koji smo odrastali uz njegove filmove, a kada je u pitanju žanr ratnog filma na našim prostorima, mislim da je 'Valter brani Sarajevo' vjerovatno najbolje što je ikad napravljeno. Bolji i od 'Neretve' i 'Sutjeske', možda je 'Kozara' tu negdje po kvalitetu i po toj nekoj ljudskoj priči ispričanoj u ratu. Po meni je Šiba Krvavac imao vrlo jak rukopis kao režiser i mislim da je bio sjajan i jedan od najboljih s naših prostora", rekao je Medenčević.

- Fotografija kao nastavak filmske priče -

Razgovor s Medenčevićem bio bi nepotpun ako se ne bi dotakli njegove ljubavi prema fotografiji, za koju kaže da je oduvijek bila njegova strast a nikada profesija, te kako je možda i dobro što je tako.

"Moja fotografija je na neki način nastavak mog snimateljskog pogleda na svijet i nastavak hvatanja filmske priče u jednom kadru", kazao je Medenčević u jednom od svojih ranijih intervjua.

"Pričati priču filmski, to je uvijek interpretacija nečega što je neko drugi osmislio, napisao, stavio pisanu riječ, i onda kroz timski rad s 30, 50, 100 ljudi ja to ispričam na neki vizuelan način. To je komplikovano i skupo", pojasnio je Medenčević. S druge strane, fotografija je, kako je rekao, nešto što samo po sebi ima veoma jak efekat na posmatrača, koji može biti emotivan, psihološki, estetski.

"Meni je fotografija bitna, jer mi omogućava da i dalje pričam svoju filmsku priču, bez 20 ili 50 ljudi oko mene. Dakle, ja i dalje pričam tu priču, ali će to biti jedan kadar, jedna priča, jedna fotografija, koju ću staviti na zid. Svaki put kada pogledam tu fotografiju ja ću biti u tom svom filmu. Kao što sada sjedim u svojoj kući i na zidu gledam u panoramu Dervente, koju sam zabilježio 1979. godine, svojim prvim fotoaparatom. Svaki put kad pogledam tu fotografiju, sjetim se tog popodneva, tog nevremena, te oluje iznad Dervente, fudbalskog igrališta na kojem sam odrastao. Uvijek me vrati u neki moj film i to je za mene fotografija", ispričao je.

Sulejman Medenčević je kao snimatelj dobio brojne međunarodne nagrade, uključujući nominaciju za Zlatnu žabu na Međunarodnom filmskom festivalu za umjetnost kinematografije Camerimage 2004., kao i nagradu "Najbolja fotografija" na međunarodnom filmskom festivalu u Španiji "Mostra di Valencia". Snimio je više od petnaest igranih, kao i mnoštvo kratkih i dokumentarnih filmova.