Proizvodi žena iz BiH nose se diljem svijeta

SARAJEVO (AA) - Vesna Bešić -

Ručno pletenje dio je bh. tradicije koju i dalje njeguje određeni broj žena u Bosni i Hercegovini. Tehniku pletenja naučile su od majki, baki, tetki, i zahvaljujući njihovom neumornom radu ta tradicija se još uvijek čuva.

Tradiciju, koja je godinama bila samo hobi ili način da se isplete džemper, kapa ili šal za dijete ili unuče, sada su pretvorile i u jedan vid zaposlenja i način da se dođe do zarade. Sarajevsko Udruženje "Udružene" dalo je priliku ženama koje su nezaposlene i nemaju vlastita primanja da pletenjem postanu samostalne i solidno zarade.

Kape, šalovi, džemperi, rukavice pleteni od različitih boja vune, koje su nekada krasile njihovu djecu i unučad, danas nose djeca i odrasli u različitim dijelovima svijeta.

- Od Francuske do BiH -

Svaki komad odjeće pleten je na različit način, uz korištenje različitih mustri, boja i tehnika. Ekipa Anadolu Agency posjetila je prostorije Udruženja gdje smo zatekli nekoliko žena koje su donijele svoje proizvode, ali i one koje su tu za njih, da ih prime, uzmu ili daju narudžbu. Na samom ulazu osjetili smo se kao u nekom toplom domu. Na svakom mjestu vuna u različitim bojama, ali i gotovi odjevni predmeti, spremni za prodaju.

Tu su džemperi raznih boja i dezena, koji su kombinacija ručnog rada i modernog odjevnog predmeta, kao i šarene kape, šalovi i rukavice. Sve su to unikatni predmeti koji se rade na osnovu dizajna kojeg šalju dizajneri iz različitih evropskih zemalja.

Nadira Škaljić, predsjednica Udruženja žena za očuvanje rukotvorina u BiH "Udružene", ispričala je za AA da obučavaju žene i usavršavanju njihove vještine kako bi se došlo do kvalitetnog proizvoda. Razlika između njihovog proizvoda i onog kojeg kupujemo u nekoj radnji jeste što je ovdje riječ o kvalitetnoj vuni i ručnom a ne mašinskom pletenju. Zbog toga često i ne nalaze kupce u BiH, jer se cijene jednog ovako izrađenog džempera kreću i do nekoliko stotina konvertibilnih maraka.

"Prvenstveno obučavamo žene. U BiH veliki broj žena već zna da se bavi ručnim radom. Ono što mi radimo jeste usavršavanje njihovog znanja, a u cilju postizanja nekih standarda i kvalitete izrade koja je neophodna za izradu modnih artikala namijenjenih za strano tržište", ispričala je Škaljić.

Ono što proizvedu vrijedne ruke ovih žena uglavnom se plasira na strano tržište, a ideja o ovom načinu rada nastala je prije mnogo godina. U to vrijeme Škaljić je živjela u Francuskoj gdje je otišla tokom rata u BiH. Tamo je osnovala porodicu, ali nikada nije odustala od veza sa BiH koje su jedno vrijeme bile i prekinute. Željela se ponovo povezati sa zemljom u kojoj je rođena i gdje je provela djetinjstvo.

"Radila sam u modnoj industriji, tu sam imala iskustva i slučajno sam došla na ideju, jer sam prilikom jednog boravka u Sarajevu upoznala i stupila u kontakt sa ženama pletiljama od kojih sam kupila džemper za svog sina. To su žene koje su preživjele Srebrenicu i ja kao mlada majka sam bila dirnuta njihovom pričom", prisjetila se Škaljić vremena kada im je predložila da u Francuskoj napravi nešto sa njihovim radovima.

Ovaj način poslovanja se vremenom počeo razvijati i došle su do trenutka kada je bila neophodna profesionalizacija cijelog projekta.

"Dakle, da taj ručni rad, koji je tradicija i hobi, preraste u profesiju. To mi je bilo jako teško uraditi iz inostranstva, pa sam odlučila da cijelu porodicu dovedem ovdje. Godine 2011. smo došli, a naredne godine je udruženje kreirano", pojasnila je Škaljić.

Broj žena u udruženju stalno se mijenja. Tokom godine na izradi pletenih odjevlnih predmeta radi između 120 i 150 njih. Riječ je uglavnom o nezaposlenim ženama, ali i onim u penziji.

- Proizvodi na tri kontinenta -

"Veliki broj naših žena su one koje nemaju mogućnost da se zaposle negdje drugo. Mogućnost nemaju prvenstveno jer nisu univerzitetski obrazovane. Drugi razlog je što uglavnom žive u krajevima koji su izolovani. Ne postoji neka infrastruktura koja bi njima omogućila da lakše dolaze u grad gdje se ustvari sve dešava, gdje je zaposlenost najveća. Treći razlog je naš odgoj, tradicija. One su iz sredine gdje je naša tradicija još uvijek jako prisutna gdje je žena ta koja se bavi djecom, koja se bavi domaćinstvom", kaže Škaljić.

...