Srecko Stipovic
18 Februar 2017•Ažuriranje: 19 Februar 2017
PROZOR (AA) - Radi velike potrošnje električne energije u prethodnim zimskim mjesecima, Ramsko jezero je dostiglo najnižu razinu vode u svojoj povijesti dugoj 49 godina. Naime, 1967. godine počelo je iseljavanje stanovništva oko današnjeg jezera, a 1968. akumulacija je već potopila kuće, njive, voćnjake, vjerske objekte, mezarja i groblja.
Anto Cvitanović sa svojom ženom Marom došao je vidjeti mjesto gdje su nekada bili mlini ne samo njegove obitelji. Mislio je da će vidjeti barem nešto od njihovih ostataka. Vodenice su se nalazile uz samo izvorište Rame u selu Varvare.
”Moj otac je plakao deset dana kada su nam potopili vodenice. To je bila naša fabrika. Drugih nije bilo. Zemlja se sijala i obrađivala. Zahvaljujući tim mlinima mi smo se obogatili, djecu izrodili. Raširila se familija. Sad nas ima u Zagrebu, Trogiru, Splitu, Mostaru. Ovdje su donosili da melju čak iz Duvna, Vukovskog, Šćita. Sva ramska sela su ovdje mljela žito. Dan i noć se mlilo. Nije bilo kupit žita i brašna. Uzimao se ujam i od toga se živjelo. Uz izvor Rame vodenice su imali Ante Paponja, Meša Bektaš, Ramo Majčić. Naravno, i naši kaurski mlinovi koje je držao moj ćaća Miško Cvitanović. Ispod naših bili su zadružni mlinovi. Međutim, ondašnja vlast je donijela odluku da se gradi jezero i mi tu nismo ništa mogli. U to vrijeme Muslimani su najviše selili za Sarajevo, a Hrvati u Zagreb i Split”, rekao je reporteru Anadolu Agency (AA) Ante dok pokazuje mjesto gdje su bile vodenice.