SARAJEVO (AA) - Izložbom "Leptiri od pepela" i promocijom knjige "Kulturnohistorijska zaostavština Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka", u sarajevskoj Vijećnici, počelo je obilježavanje 26. godišnjice stradanja ovog simbola Sarajeva, javlja Anadolu Agency (AA).
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine danas je počela s obilježavanjem najtužnijeg dana u svojoj historiji, kada je s agresorskih položaja oko Sarajeva granatirana i zapaljenja Vijećnica, u kojoj je izgorjelo 90 posto knjižnog fonda i arhivske građe.
"Na sutrašnji dan, prije 26 godina, granatirana je NUBBiH u zgradi Vijećnice. U tadašnjoj katastrofi je stradalo blizu 90 posto fonda Nacionalno-univerzitetske biblioteke. Sačuvano je desetak posto. A sačuvano je zato što je jedan broj tih knjiga bio iz specijalne kolekcije, a koje su se čuvale u podrumima u sanducima", rekao je Ismet Ovčina, direktor NUBBiH.
Tih sačuvanih deset posto, istakao je, govori o onome što je BiH kroz vijekove, o kulturnom naslijeđu, suživotu...
"Ponosni smo što to baštinimo i imamo veliku odgovornost u vezi s tim. Nismo ponosni što opet moramo govoriti o ovom događaju, ali treba se sjećati, slati poruke i gledati u budućnost. Nismo ponosni, jer nam se nije riješio pravni finansijski status kao ni pitanje trajnijeg odnosno odgovarajućeg smještaja za ovu instituciju", pojasnio je Ovčina.
Izložba i promocija izdanja, rekao je, organizovane su jer su ove godine godišnjicu razaranja Vijećnice željeli obilježiti različitim manifestacijama. Sastavni dio današnje manifestacije bile su promocija knjige i izložba.
Šemsa Gavrankapetanović je autorica izložbe "Leptiri od pepela".
"Zapravo nisam bila direktan svjedok tog događaja. U Sarajevo sam došla tek onda kada se u grad moglo ući. Kada je potpisano primirje došla sam da obiđem sestru, koja je čitav rat provela u Sarajevu. Grad je bio razoren, izrešetan, izrovane ulice... Dolazim pred Vijećnicu koja je spaljena. Kako se tih dana počinju čistiti zgarišta po Sarajevu pred Vijećnicom je bila ogromna količina izgorenih papira odnosno fragmenati knjiga, novina i dokumenata", prisjetila se Gavrankapetanović.
Istakla je da je ona "s te gomile papira" pokupila dio i odnijela u svoj atelje.
"Tu su bili nagoreni, požutjeli komadi knjiga, na kojima su se mogli čitati tekstovi, vidjeti fotografije, prepoznati neke rubrike iz 'Oslobođenja'. Taj materijal sam počela raspoređivati po svojim knjigama. Godinama sam čuvala količinu toga i od toga sam pet godina poslije rata radila ciklus slika. Jedan dio njih je ovdje pred vama", pojasnila je Gavrankapetanović.
Izložba, otvorena danas u Vijećnici, jako joj je važna jer smatra da je važno to što je ona te "nagorjele knjige, papire, koje je stavila u svoje slike, ponovo vratila u zgradu u kojoj su čuvane prije rata". To je, poručila je, način da se pobijedi to zlo koje je bilo tada.
Omer Šetić iz Profesionalne vatrogasne jedinice, koja djeluje u sastavu Kantonalne uprave Civilne zaštite, prisjetio se 25. augusta 1992. godine kada je bio na dužnosti.
"Često kažem da je sistematski paljen grad. Kada smo u 22.20 sati dobili dojavu o požaru na Vijećnici, u tom momentu smo mogli uputiti samo jedno vozilo s posadom na ovu intervenciju. Došli smo nakon 15 minuta, toliko nam je bilo potrebno jer smo bili gađani snajperskim hicima. Zatekli smo požar u kupoli", ispričao je Šetić.
Istakao je da je gorio cijeli grad.
"Vozilo koje je upućeno na ovu intervenciju je vozilo za šumske požare, u tom momentu nismo imali drugo vozilo. To vozilo nije imalo dovoljne količine vode. Kada smo počeli s akcijom gašenja nije bilo dovoljno vode da se lokalizuje požar", pojasnio je Šetić.
Žao mu je što nisu imali dovoljno kapaciteta.
"Nažalost, 12 sati je trajala borba s vatrenom stihijom. Oko deset sati ujutro požar je lokalizovan. Na toj intervenciji imali smo jednog povrijeđenog. Kada me pitaju, od svih intervencija, posebno ratnih, zato što su tada bile najveće intervencije, možda je bilo i većih intervencija od ove na Vijećnici, međutim, ovo je bio požar koji najviše boli", prisjetio se Šetić.
Prvi projekat Vijećnice uradio je Karlo Paržik, a s obzirom da se nije svidio ministru Benjaminu Kalaju, izrada novog je povjerena Alexandru Witteku. Međutim, Witek je izvršio samoubistvo pa je završetak projekta 1894. godine povjeren Ćirilu M. Ivekoviću. Uporedo s izradom i razradom projekta građen je objekat u periodu od 1892. do 1894. godine.
Objekat gradske vijećnice zvanično je predat na upotrebu 1896. godine. Dana 25. augusta 1992. godine u granatiranju zgrada Vijećnice je zapaljena, a njena unutrašnjost gotovo potpuno uništena. Rekonstrukcija je počela 1996. godine, a Vijećnica je ponovo otvorena 9. maja 2014.
