Zagrebačka Naklada "Ljevak" je u oktobru prošle godine objavila knjigu "Islam i ljudska prava", koja je povod za razgovor sa autoricom dr. Ajlom Čustović. Tematika islam i ljudska prava je izuzetno izazovna, kako na unutrašnjem muslimanskom planu tako i kroz odnos drugih prema islamu, kroz njihove predrasude, stereotipe i strahove.
Na pitanje šta joj je bila motivacija da odabere temu ljudskih prava u islamu za svoje istraživanje, dr. Čustović pojašnjava da je njena motivacija proizašla iz unutrašnjih, ličnih potraga za odgovorima na neka pitanja koja su se sama po sebi nametnula kroz susret dvije različite moralne tradicije kojima pripada, islamske i liberalne.
„Danas se o tom susretu sve češće piše u kontekstu antagonizma, netrpeljivosti i fobičnih stavova, pri čemu se iz fokusa gubi činjenica da se radi o tradicijama koje nisu monolitne i homogene, nego su slojevite i obiluju različitim pravcima, pristupima i diskursima koji se nerijetko simplificiraju i etiketiraju u plitke pojmove kojima se onda olako barata. To je u jednu ruku normalno i ljudski, jer time sebi želimo olakšati funkcioniranje i rukovanje različitim pojmovima i terminologijom, ali u drugu ruku je manjkavo i opasno, jer lako možemo skliznuti u predrasude i stereotipe“, kaže Čustović.
Njenu pažnju je privuklo to da literatura koja tematizira odnos islama i ideje univerzalnih ljudskih prava u nezanemarivom postotku postavlja to pitanje u kontekstu (ne)kompatibilnosti jednog s drugim, pri čemu je odgovor na to pitanje sve češće da je islam nekompatibilan s idejom univerzalnih ljudskih prava.
„Moja želja je bila da na znanstven način pristupim temi koja je, osim što je danas relevantna na globalnoj razini, za mene vrlo osobna. Prije svega, kako je riječ o osjetljivoj temi, bila sam fokusirana na to da budem nepristrana, teorijski precizna i oprezna s pojmovima i teorijama koje koristim. U istraživanju i pisanju knjige, inzistirala sam na tome da islamsko i liberalno razumijevanje ljudskih prava bude prikazano kroz višestruke diskurse, kako one koji su plodonosni za ovu problematiku, tako i one za koje držim da opasno srljaju u stereotipiziranje jedne ili druge strane. Dodatni motiv je bio i taj što je na našem govornom području, literatura o ovoj temi uistinu oskudna, tako da sam u znanstvenom smislu to shvatila kao prostor kojem imam priliku, ali i želju na neki način doprinijeti“, poentira Čustović.
Dr. Čustović smatra da nije moguća usporedba ljudska prava u islamu općenito, sa sekularnim društvima u Europi općenito, jer niti su sva društva u Europi ista, niti je islam jednoznačan pojam u kojem imamo centralnu vjersku figuru koja govori u ime svih muslimana.
- Razumijevanje ljudskih prava -
„Ono što mogu je uporediti na teorijskoj razini islamsko i liberalno razumijevanje ljudskih prava i pri tome neumorno naglašavati kako i jedno i drugo razumijevanje imaju mnoštvo diskursa koji ne govore u jedan glas. Naravno, na obje strane postoji dominantna struja koju uzimam kao težište, ali jednako tako se to težište grana u različitim smjerovima i pokazuje nam ljepotu ljudskog promišljanja o stvarima koje se tiču svih nas. Najveće dvije razlike između ova dva razumijevanja ljudskih prava je to što prema islamskom razumijevanju ljudskih prava (bez obzira koji diskurs čitate) ljudska prava počivaju na Božjoj riječi i to da se prema islamskom razumijevanju u fokusu nalazi zajednica i prava zajednice, a ne pojedinac i prava pojedinca što je slušaj s liberalnim razumijevanjem ljudskih prava“, pojašnjava Čustović.
Njeno istraživanje je višedimenzionalna problematika kojoj se ne može pristupiti samo iz jednog smjera, odnosno isključivo iz političke teorije, jer iako je politička teorije glavni okvir njenog istraživanja, ono je bila vrlo oprezna kroz hod po rubovima teologije, intelektualne povijesti, hermeneutike, filozofije i lingvistike uključujući učenje stranog jezika kao važnog preduslova za istinsko razumijevanje.
„Želim istaknuti kako sam izbjegavala uspoređivati islamsko i liberalno poimanje ljudskih prava tako da liberalno poimanje tretiram kao normativno, jer to onda podrazumijeva da se neki moraju promijeniti da bi postigli standard kojeg normativ postavlja. To bi značilo da ljudska prava nisu univerzalna jer da jesu, ne bi od čitavih društava i tradicija zahtijevala suštinske promjene u kojima su ona primorana odbaciti neke od svojih dubinskih uvjerenja kako bi se prilagodila. Kada kažemo da je kapa univerzalne veličine, to znači da odgovara svakoj glavi, a ne da se različite glave moraju (pre)oblikovati da bi odgovarale jednoj kapi“, dodaje Čustović.
Knjiga dr. Čustović je pionirski akademski istraživački rad na hrvatskom jeziku čime je predstavljeno bogatstvo, raznolikosti i dinamike islamske misli i širina islamske civilizacije.
„Ne mislim da je lako predstaviti bogatstvo kako islamske misli, tako i islamske civilizacije jer je danas u medijima, ali često i u akademskim krugovima, dominantno prisutna ta jedna ružna i pojednostavljena slika islama bez njegovog bogatstva, širine i profinjenosti koja uistinu krasi islamsku misao. Usto, nerijetko se one koji pišu o drugačijoj prirodi islama od one koja je plasirana u pravi plan medijskog prostora, etiketira kao apologetike koji se izvinjavaju u ime islama. To je sugestivno jer nam govori kako postoji naširoko prihvaćena negativna slika islama za koju se drži da predstavlja 'pravi' islam, a ako kao musliman/ka pišete drugačije od toga, onda ste vi doživljeni kao ti koji izvrćete istinu“, smatra Čustović.
Ona podsjeća da medijski prostor, ali i pažnju šire publike većinom dobiju senzacionalistički, provokativni naslovi koji izazivaju polemiku i animozitet, jer je ljudska priroda sklona sadržaju koji potvrđuje unaprijed postavljene stavove, a na taj način postajemo dijelom začaranog kruga neznanja, nepoznavanja i nerazumijevanja drugih.
„Mislim da je najbolji način da se predstavi bogatstvo islamske civilizacije tako da se o tome neumorno piše i to na način koji nam pokazuje kako su civilizacije neraskidivo povezane i prožete jedna s drugom, da razumijemo druge onako kako oni žele biti shvaćeni i da im od tog bogatstva ne oduzimamo ništa samo zato što nam je lakše nešto etiketirati, nego istinski razumjeti“, ističe Čustović.
Autorica kaže da je njena knjiga namijenjena članovima akademske zajednice koji se temom ljudskih prava bave kroz politologiju, filozofiju, pravo, historiju, sociologiju, ali i teologiju.
„Nadam se da će biti od koristi i studentima jer pruža jasan uvid u dva razumijevanja ljudskih prava kroz savremenu raspravu o ljudskim pravima. Također, knjiga nije napisana samo za članove akademske zajednice, nego i za sve one koji žele razumjeti slojevitu, bogatu i složenu islamsku misao“, poručuje dr. Čustović.
- Bošnjačko iskustvo -
Bošnjačko iskustvo življenja islama na razmeđu svjetova i u sekularnom, a ranije i socijalističkom sistemu je jedinstven pozitivan primjer za Evropu, koja i dalje traži načine kako da uspostavi dvosmjernu komunikaciju i povjerenje sa rastućom muslimanskom populacijom.
„Muslimani u Bosni i Hercegovini, kao i Islamska zajednica u Hrvatskoj svakako su pozitivan primjer kojeg treba navesti kada se govori o islamu u Europi, jer nažalost svjedočimo tome da sve češće se o ovom pitanju piše s negativnom konotacijom koju se nerijetko može okarakterizirati kao islamofobičnu. Po mojem mišljenju, nekoliko događaja je ovdje imalo presudnu ulogu: teroristički napadi islamističkih skupina, sukobi oko prikaza poslanika Muhammeda, a.s., europske zabrane nošenja hidžaba te Selman Rušdie afera. U svim navedenim slučajevima, islam je bio naveden kao razlog nekompatibilnosti muslimana s onim što se smatra europskim vrijednostima, a pri tome se u potpunosti marginalizirala činjenica da je islam pojam koji pod sobom okuplja različite narode, kulture, jezike, iskustva te načine na koji se vjera shvaća i prakticira“, smatra Čustović.
Ona ističe da nema drugi primjer u kojem se jedna čitava religija demonizira i odbacuje zbog pojedinačnih slučajeva i postupaka nekolicine osoba.
„Islam je u Europi prisutan još od 7. stoljeća, a islamska civilizacija je u svoj svojoj raznolikosti sastavni je dio kako europske, tako i svjetske povijesti i kulture, stoga o ovome se treba razmišljati i dijaloški raspravljati na primjeren način. Dok u jednu ruku Bosnu možemo uzeti kao pozitivan primjer, u drugu ruku muslimani u Bosni nisu suočeni s demonizacijom vlastite vjere, s time da se ismijavanje njihove vjere brani pravom na slobodu izražavanja, što je redovna praksa u Danskoj, Engleskoj, Francuskoj i nekim drugim europskim zemljama“, podsjeća Čustović.
Na kraju razgovora dr. Čustović zaključuje da je previše faktora isprepleteno da bi imali jednostavan i kratak odgovor, „ali mogu istaknuti je ono što sam istaknula i u knjizi – ukazati na vrijednosti koje su nam zajedničke poput pravde, jednakosti i slobode te poticati na to da nas te vrijednosti vode i u razmišljanju o drugima.“
Ajla Čustović je rođena 1986. godine u Sarajevu. Prva dva razreda osnovne škole završava u Libiji, a školovanje nastavlja u Zagrebu. Studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu završava 2010. godine i potom upisuje postdiplomski studij Vanjske politike i diplomacije. Doktorski studij iz političke teorije završava 2020. godine, a nakon čega upisuje jednogodišnji studij Diplomatske akademije Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Kroz doktorski studij je naučila arapski jezik.
news_share_descriptionsubscription_contact
