Mjesec dana nakon poplava i klizišta koja su pogodila čitavu Bosnu i Hercegovinu, mještani Topčić Polja se još uvijek nisu vratili svojim kućama.
Iako građevinske mašine, uz pomoć mještana, još uvijek rade na otkopavanju i čišćenju objekata, svi ti napori još uvijek nisu urodili plodom. Još uvijek se vide ogromni nanosi zemlje i pijeska koje je mala rijeka koja protiče kroz ovo mjesto nanijela.
U jednoj od kuća u Ciganskom potoku u Topčić Polju zatekli smo 60-godišnjeg Derviša Menzilovića kako čisti svoju kuću. Ispred kuće Menzilovića je namještaj iznešen iz njegove kuće od koje više nema koristi, a prostorije svoje kuće sada čisti sam.
"Ja sam se bavio trgovinom, radio sam na pijaci. Sada sam u penziji i moram živjeti od svojih 300 maraka. Ekonomska situacija je jako teška. Poplavilo nas je, i evo šta je ostalo nakon svega – ništa", izjavio je Menzilović, ovaj mještanin Topčić polja koji ne vjeruje u povratak u normalan život.
"Računi za struju i telefon i dalje dolaze; svaki dan. Moramo sve plaćati, šta bi sad. Niko ništa da donese da pomogne. Jedino što hrane dobijemo. To je sve", dodaje Menzilović dok nas uvodi u svoju kuću da nam pokaže do koje visine je sezala bujica koja je odnijela sve mještanima ovog mjesta i to preko noći.
Prekoputa kuće Derviša Menzilovića zatekli smo i 15-godišnjeg Denisa Ćosića. Stoji na mjestu gdje je nekada stajala kuća njegove porodice, a sada se tu nalazi samo hrpa građevinskog materijala i nešto željeza od kućanskih aparata. Opisao nam je događaje od prije mjesec dana.
"Taman smo počeli renovirati kuću i eto, Bog je dao tu silu. Cijelu noć, od 1 do 4 ujutro smo pokušavali očistiti korito i ograditi da voda ne ide. Bojali smo se da će prvo odnijeti štalu. Ujutro sam se vratio u kuću te ponovo izašao i tad sam propao do pasa u blato."
"Vraćao sam se nekoliko puta u kuću sa svojim ocem i daidžom da povadimo stvari, one koje možemo spasiti", dodao je Denis.
"Prvi put sam se baš prepao kada sam vidio kako je val udario u štalu. Poslije je, od siline, i jedna bukva probila kuću. Tad se kuća i nakrivila. Nakon toga je još jedan val udario i kuću samo srušio na amidžinu, voda je nije odnijela nego baš srušila", kazao je petnaestogodišnjak Denis.
Nakon što je, zajedno sa svojom porodicom, 20 dana bio smješten u kolektivni smještaj u kasarni "7. Muslimanske brigade" u Zenici, načelnik Općine je prema riječima obezbijedio njemu i njegovoj porodici stan u zeničkom naselju Blatuša, uz obećanje da će 3 mjeseca plaćati kiriju za njih. Denisova sestra je prošle godine išla na operaciju srca u Tursku.
"Otac i ja smo se vraćali u kuću da uzmemo dokumente, sestrine nalaze i pasoše. Sada smo smješteni u jednom stanu u Blatuši u Zenici", istakao je Ćosić.
"Sada dođem ovdje da nahranim psa, obiđem komšiju i skupljam ovo željezo što je ostalo od kuće, da mi je sakupiti još barem 200 maraka u željezu da mogu platiti još barem mjesec dana kirije kada bude trebalo", izjavio je Ćosić.
Mještanima Topčić polja nije lako. Osjećaju se zaboravljeni od strane sviju. Većina stanovnika ovog mjesta još uvijek boravi u kolektivnom smještaju u kasarni u Zenici.
Melkija Mulabdić iz Srebrenice, nastanjena u Topčić Polju, od 15. maja boravio u kolektivnom smještaju u Zenici. Još uvijek se ne može vratiti u svoju kuću u Topčić Polju.
"Ovdje sam svaki dan, borimo se da čistimo svaki dan, i onda se vraćam u Zenicu u kasarnu da prespavam. Šteta je velika. Sav namještaj u kući što sam imala je propao, u svim prostorijama. Sreća je što imamo hrane i vode, ljudi nam donose. Barem jedan paket dobijemo svaki dan", izjavila je Mulabdić.
Iako građevinske mašine stalno rade, mještani Topčić Polja ne vide veliki napredak. Nedavno su blokirali i saobraćajnicu M-17, nakon povlačenja građevinskih mašina iz ovog mjesta.
"Do jučer kao da su se igrali ovdje. Od jučer su tu neke druge mašine i sada rade malo bolje. Ili ne znaju ili ne mogu, pa rade malo u onoj drugoj rijeci, pa u ovoj... Nas su ovdje zapostavili. Nakon što smo zaprijetili da ćemo se žaliti i objaviti svim medijima, mašine su napokon došle da raščiste", dodala je Mulabdić.
Vjere u povratak ima, ali će on morati da sačeka. "Ja bih voljela odmah danas da se vratim ovdje, ali nemam gdje. Da imam uslove, odmah bih se vratila. Da mogu sebi uzeti krevet i da se imam čime pokriti, vratila bih se odmah. Struje malo imamo, malo nemamo. Vodu sam tek jučer osposobila, isto je i sa vodom, sad je tu, sad je nema. Ipak, zadovoljni smo, prioritet nam je da se sve raščisti. Još jedino što tražimo je da nam se obrati neki stručnjak koji može reći smijemo li se vratiti ovdje. Ne samo ja, nego cijeli komšiluk. Ne znamo je li stabilno i da li će se ponoviti. Jednu noć sam došla ovdje da prenoćim i nisam smjela ući u kuću, zaspala sam tek u pola 3. Sad smo ni na nebu ni na zemlji, sve na svoju odgovornost radimo", dodala je Mulabdić.
Nekoliko kuća dalje, ispred naizgled očišćene kuće zatekli smo Senahidu Kovačević koja uz pomoć porodice čisti svoju kuću u mjestu Ciganski Potok u Topčić Polju.
"Mjesec dana kasnije je stanje katastrofalno, kao i dan poslije poplava. Mi smo sve očistili svojim radom. Nama nijedna mašina još nije ni ušla u avliju. Apelujemo da nam pošalju geologe da nam kažu kakvo je stanje. Jedan dan dobijemo morala da čistimo kuću, drugi dan počnu kružiti priče da se sve počelo ponovo osipati i da moramo napustiti kuću", izjavila je Kovačević.
"Pomoći nema, bilo je nešto malo donacija, a sad se svako za sebe bori. Dalje stvarno ne znamo kako dalje. Trudimo se evo da očistimo, želimo da se vratimo u svoju kuću, prvi smo bili koji su se vratili. Nećemo da napustimo ovo mjesto. Ne želimo ništa što nismo imali dosad, samo želimo da vratimo ono što smo imali. Bježali smo kod komšija prvo pa smo morali dalje. Onda smo preko pruge bježali sa 77-godišnjom majkom kod rođaka odakle smo se opet morali iseliti gdje su nas premjestili na jednu obližnju benzinsku pumpu gdje smo proveli čitavu večer. Pomogli su nam i stanovnici Golubinje i sad smo kod jednog rođaka iz Kahrimana koji nam je rekao da ostanemo dok ne sredimo kuću", objašnjava Senahida dok nam pokazuje fotografije porodične kuće prije i netom poslije katastrofe.
Velike količine blata i mulja još uvijek se nalaze u Topčić Polju. Mještani strahuju od novih klizišta, većina ih je nezadovoljna angažovanjem mašina koje rade na čišćenju. Iako nade za povratak ima, mnogi ne vjeruju da će se uspjeti vratiti svojim kućama u skorije vrijeme.
news_share_descriptionsubscription_contact
