Sociolozi su pojasnili kako je teroristička organizacija FETO decenijama djelovala pod krinkom vjerske zajednice i “pokreta služenja“, dok se istovremeno tajno infiltrirala u institucije Turske i stvarala zatvorenu društvenu strukturu zasnovanu na poslušnosti, tajnosti i odanosti svom vođi.
Govoreći uoči 10. godišnjice pokušaja vojnog udara od 15. jula 2016. godine, stručnjaci su naveli da je FETO koristio religijski diskurs, škole, internate i privatne pripremne centre za privlačenje mladih ljudi, sticanje povjerenja konzervativnih porodica i postavljanje svojih lojalnih članova na ključne pozicije u državnim institucijama.
Profesor Mahmut Hakki Akin, šef Odsjeka za sociologiju na Univerzitetu Istanbul Medeniyet, rekao je da su vjerske zajednice kroz historiju imale važnu ulogu u obrazovanju svojih članova i očuvanju njihove vjerske posvećenosti.
Međutim, naglasio je da je FETO religiju koristio kao sredstvo za ostvarivanje političkih, birokratskih i ekonomskih interesa.
“Kada govorimo o FETO-u, riječ je o organizaciji čije djelovanje obuhvata sve, od ekonomskih aktivnosti do nastojanja da preuzme kontrolu nad birokratijom“, rekao je Akin.
“Također vidimo da unutar vlastite hijerarhije nije djelovala transparentno, već kao potpuno zatvorena organizacija mafijaškog tipa, nalik masonskim ložama“, dodao je.
Prema njegovim riječima, članovi su koristili kodna imena i često nisu poznavali jedni druge čak ni kada su radili u istoj instituciji.
Dodao je da je organizacija posebno ciljala obrazovane, inteligentne i ambiciozne mlade ljude kako bi ih kasnije postavila na utjecajne položaje u vojsci, policiji, pravosuđu i državnoj administraciji.
Akin je ukazao i na ulogu internata i pripremnih centara povezanih s FETO-om.
Porodice su, kako je rekao, slale djecu u te ustanove vjerujući da je riječ o sigurnom vjerskom okruženju, dok ih je organizacija koristila za identifikaciju, regrutaciju i potpunu kontrolu nad mladima.
“Nažalost, radilo se o strukturi koja je na taj način zloupotrebljavala iskrene ljude“, rekao je Akin, dodajući da su te ustanove bile dio tajne organizacione mreže.
On smatra da krajnji cilj FETO-a nije bio samo utjecaj na tursku državu, već potpuno preuzimanje kontrole nad njom.
Pokušaj vojnog udara 15. jula opisao je kao pokušaj preuzimanja vlasti i stavljanja Turske pod stranu kontrolu.
“Ako ovu strukturu sagledamo kroz njenu unutrašnju i vanjsku dimenziju, možemo zaključiti da je riječ o projektu čiji je cilj bio oduzeti Turskoj vlastiti identitet i držati je pod određenim oblikom kontrole“, rekao je.
Istakao je i da se borba protiv FETO-a ne smije svesti samo na borbu protiv same organizacije.
Prema njegovim riječima, Turska se mora suprotstaviti i načinu razmišljanja koji opravdava tajnost, obmanu i nemoralna djela u ime navodno viših ciljeva.
“Borba protiv FETO-a nije samo borba protiv te organizacije“, rekao je Akin.
“To mora biti i borba protiv takvog mentaliteta i takve prakse“, dodao je.
Profesor Ergun Yildirim sa Univerziteta Yalova rekao je da se FETO pojavio u periodu kada su ubrzana modernizacija i urbanizacija oslabile tradicionalne veze ljudi s porodicom, komšilukom i lokalnom zajednicom.
Organizacija je odgovorila na potrebu ljudi za pripadanjem, ali je tu potrebu pretvorila u apsolutnu poslušnost.
“U tom kontekstu, vjerska zajednica prestala je biti normalno okruženje vjerske solidarnosti i pretvorila se u oblik kolektivizma koji briše ličnost pojedinca“, rekao je Yildirim.
Prema njegovim riječima, grupni identitet i odanost Fetullahu Gulenu postali su važniji od ličnog prosuđivanja.
Članovi su bili obeshrabrivani da razmišljaju samostalno ili preispituju rukovodstvo organizacije.
Organizacija je stvorila, kako je naveo, paralelno društvo čiji su članovi učili, radili, družili se, poslovali i sklapali brakove uglavnom unutar iste mreže.
“Stvorili su sociološki svijet koji je proizvodio i trošio unutar sebe, živio u međusobnoj solidarnosti, slično se odijevao, provodio vrijeme zajedno, dijelio iste ukuse i ženio se ljudima sličnim sebi“, rekao je.
Yildirim smatra da je takva zatvorena struktura izolovala članove od šireg turskog društva i stvorila oblik društvene izolacije.
Dodao je da je to ozbiljno narušilo povjerenje javnosti u vjerske zajednice, humanitarne organizacije i vjersku solidarnost.
Istakao je da su i organizacija i njen vođa sljedbenicima predstavljani kao bezgrešni i nesposobni za bilo kakvu grešku.
Zbog toga su kritika i unutrašnje preispitivanje gotovo u potpunosti bili onemogućeni.
“I sama struktura i osoba koja ju je vodila pretvoreni su u svete, apsolutne i nepogrešive autoritete“, rekao je Yildirim.
“Stavljeni su izvan svakog propitivanja i kritike“, dodao je.
Iako je FETO izgubio veliki dio političke i institucionalne moći, Yildirim smatra da njegovi pripadnici i dalje mogu održavati društvene i ekonomske mreže.
Dodao je da unutar organizacije gotovo da nije bilo ozbiljnog suočavanja s vlastitim djelovanjem.
Prema njegovim riječima, da je pokušaj vojnog udara 15. jula uspio, Turska bi se mogla suočiti s autoritarnim sistemom kojim bi upravljala tajna vjerska hijerarhija pod utjecajem stranih sila.
“Ishod bi bio još strašniji, sistem tajnih imama“, rekao je, ocjenjujući da bi takav sistem cijelom društvu nametnuo stavove jedne grupe i jednog vođe.
Sociolog i historičar Ismail Oz rekao je da se FETO suštinski razlikovao od tradicionalnih vjerskih zajednica i sufijskih pokreta, koji su historijski bili usmjereni na duhovni i moralni razvoj.
Nasuprot tome, FETO je religijski identitet koristio kako bi prikrio tajnu i strogo organizovanu strukturu.
“Nažalost, taj proces je unutar strukture poznate kao FETO skrenuo sa svog prirodnog toka ili je svjesno preusmjeren“, rekao je Oz.
“Pod utjecajem američkih obavještajnih službi dugo je koristio ezoterični jezik, dok je ćelijski model organizovanja dodatno produbio strukturu i omogućio infiltraciju u državne institucije“, pojasnio je.
Oz je rekao da je organizacija bila posebno uspješna u predstavljanju svojih članova kao religioznih, obrazovanih i patriotski opredijeljenih građana.
Takva slika omogućila joj je da decenijama djeluje unutar institucija bez otkrivanja svojih stvarnih ciljeva.
“Društvo je gotovo 40 godina živjelo s militantima FETO-a“, rekao je.
“Predstavljani su kao pobožni ljudi koji plaču, iskreno vjeruju i služe svojoj zemlji“, dodao je.
Prema njegovim riječima, prava priroda organizacije postala je vidljiva tek tokom pokušaja vojnog udara 15. jula.
Istakao je da se FETO toliko uspješno infiltrirao u legitimne institucije da je ponekad djelovao jednako legitimno kao i same institucije, uporedivši organizaciju s bolešću koja raste unutar države.
“FETO je želio razboljeti Tursku. Zapravo, želio je uništiti Tursku poput tumora koji raste u njenom organizmu“, rekao je Oz.
Pokušaj vojnog udara opisao je kao pokušaj krađe države i njenog historijskog naslijeđa.
Prema njegovom mišljenju, FETO je pokušao preuzeti sistem u koji se tajno infiltrirao, iako nije imao nikakvu legitimnu ulogu u njegovom stvaranju.
“To se može opisati i kao krađa države i vlasti“, rekao je, upozorivši da Turska ne smije postati samozadovoljna te da mora ostati oprezna prema sličnim tajnim strukturama.
Sva trojica stručnjaka saglasna su da je FETO značajno oslabljen, posebno nakon smrti njegovog vođe Fetullaha Gulena.
Međutim, naglasili su da se prijetnja ne može otkloniti isključivo uklanjanjem pripadnika organizacije iz državnih institucija.
news_share_descriptionsubscription_contact
