Višestruki dobitnik nagrade Istanbul Photo Awards Diego Ibarra Sanchez poručio je da fotožurnalizam ne bi trebao samo dokumentirati ratove, već i podsticati javnost da se suoči s dugoročnim posljedicama sukoba po ljudske živote.
Španski dokumentarni fotograf, reditelj i edukator nastanjen u Libanu osvojio je prvu nagradu u kategoriji "Story Daily Life" takmičenja Istanbul Photo Awards za seriju "Reinterpretacija Sirije", kao i prvo mjesto u kategoriji "Single Daily Life" za rad "Obrazovanje u Afganistanu" te drugo mjesto u kategoriji "Single Portrait" za fotografiju "Studiranje u Afganistanu".
Njegov dugoročni vizuelni rad istražuje ljudsku cijenu sukoba, nastojeći kod publike izazvati razmišljanje, a ne samo potvrđivati postojeće stereotipe.
Sanchez sarađuje s listom "New York Times" od 2012. godine, a njegovi radovi objavljivani su i u medijima poput France 24, CNN-a, Der Spiegela, Revista 5W, NZZ-a, Diari ARA, kao i u publikacijama organizacija UNHCR i UNICEF.
Njegova fotografija koristi umjetnički vizuelni jezik kako bi nadmašila prikaze patnje i otvorila nova pitanja o savremenom svijetu, navodi se u njegovoj biografiji.
Reinterpretacija Sirije
Sanchezova nagrađena serija "Reinterpretacija Sirije", nastala tokom rada za "New York Times", prikazuje svakodnevni život u Latakiji, Idlibu, Halepu i Damasku, prikazujući društvo koje pokušava prevazići godine diktature i izolacije suočeno s neizvjesnom budućnošću.
"Zanimao me način na koji se jedna zemlja obnavlja", rekao je Sanchez u intervjuu za Anadolu.
Umjesto isključivog fokusa na razaranja, projekat prikazuje Sirijce koji se vraćaju pijacama, okupljaju na javnim mjestima i ponovo uspostavljaju svakodnevni život.
"Prikazujem kako društvo ide naprijed, kako stvara nove veze, prihvata novi osjećaj zajedništva i pripadnosti svojoj zemlji", kazao je.
Dodao je da je važno pričati i priče o nadi.
"Moramo pokazati nadu. Moramo stvarati sjećanje", rekao je.
Skrivena cijena rata kroz obrazovanje djece
Sanchezov dugoročni projekat "Otmica obrazovanja", koji je razvijao više od deset godina u više od deset zemalja, bavi se načinom na koji ratovi nastavljaju oblikovati budućnost djece i nakon prestanka borbi.
"Ne radi se samo o uništenim bolnicama, infrastrukturi ili putevima. Radi se o tome kako rat utječe na obrazovanje", rekao je.
"Rat ne završava posljednjim metkom ili kada neko podigne zastavu. Radi se o psihološkim posljedicama koje traju kroz vrijeme i o tome kako će se one odraziti na budućnost", rekao je.
Jedna od njegovih nagrađenih fotografija prikazuje djevojčice koje pohađaju neformalnu školu na otvorenom u okrugu Caparhar u Afganistanu, gdje nedostatak resursa i ograničenja obrazovanja djevojčica i dalje otežavaju pristup učenju.
Druga fotografija prikazuje osmogodišnju Dunjju, koja živi u sirotištu u Kabulu nakon što joj je otac ubijen u napadu talibana.
"Voljela bih nastaviti školovanje ako mi talibani to dozvole", navodi se u opisu fotografije.
Sanchez je kazao da njegov rad želi skrenuti pažnju na djecu koja se nalaze u središtu sukoba.
"Moramo obratiti pažnju na to da je ova generacija uhvaćena u unakrsnoj vatri. Oni nisu borci. Oni ne nose oružje", rekao je.
Dodao je da fotografije trebaju postavljati pitanja i izvući gledaoce iz zone komfora kako bi razmišljali o utjecaju ratova na civile.
Nema ničeg romantičnog u prisilnoj otpornosti civila
Sanchez smatra da kvalitetna dokumentarna fotografija nastaje mnogo prije samog fotografisanja.
"Projekat ne počinje kada pritisnete dugme fotoaparata. Počinje mnogo ranije, kada počnete razmišljati i istraživati ideju", rekao je.
Prema njegovim riječima, fotografi moraju proučiti temu, razgovarati s ljudima i pripremiti se prije nego što započnu priču.
Iako se ljudi pogođeni ratovima često opisuju kao otporni, Sanchez kaže da mu taj izraz nije uvijek prihvatljiv.
"U većini slučajeva nije mi ugodno kada čujem riječ 'otpornost'. Civili uhvaćeni u unakrsnoj vatri prisiljeni su nastaviti dalje. U tome nema ničeg romantičnog", rekao je.
Kazao je da želi stvarati fotografije koje ostaju u sjećanju publike.
"Pokušavam slikati svjetlošću, ponekad, bolne trenutke kako bih stvorio sjećanje, privukao pažnju gledatelja i poslao poruku", dodao je.
Odgovornost vizuelnog pripovijedanja
Govoreći o odgovornosti dokumentarnih fotografa, Sanchez je istakao da je poštovanje prema ljudima koji se fotografiraju osnovno načelo.
"Mi pričamo priče o bijedi i patnji. Moramo poštovati protagoniste naših priča", rekao je.
Fotografe je opisao kao most između zajednica pogođenih sukobima i publike širom svijeta, jer ljudskim licima daju značenje iza velikih statistika.
Komentirajući razvoj umjetne inteligencije (AI), Sanchez je rekao da tehnologija mijenja profesiju, ali da kredibilitet ostaje ključan.
"Na kraju mora ostati posvećenost kazivanju istine", poručio je.
Dodao je da umjetna inteligencija može olakšati neke procese, ali da mašina, AI, nikada neće preuzeti dušu pripovjedača.
Sanchez je pohvalio Istanbul Photo Awards zbog toga što fotografima pruža međunarodnu platformu u vremenu kada se mogućnosti u ovoj profesiji smanjuju.
"Istanbul Photo Awards je jedinstvena prilika za fotografe širom svijeta da predstave svoj rad i podijele svoje lične poglede s publikom", rekao je.
"Veoma sam zahvalan što je moj rad nagrađen na Istanbul Photo Awardsu. Izgradnja mostova između različitih kultura uvijek je velika prilika", dodao je.
Istanbul Photo Awards
Takmičenje Istanbul Photo Awards, koje organizira Anadolu, postalo je jedno od važnih mjesta globalnog fotožurnalizma, slaveći umjetnost vizuelnog pripovijedanja i skrećući pažnju na ključna pitanja širom svijeta.
Više informacija o nagrađenim fotografijama i članovima ovogodišnjeg žirija dostupno je na zvaničnoj stranici takmičenja istanbulphotoawards.com.
