Autor: Meryem Ilayda Atlas
Autorica je akademska radnica.
ISTANBUL (AA) – Protekla sedmica obilježena je time što je Turska bila domaćin jednog od najznačajnijih diplomatskih skupova posljednjih godina, kada su se lideri NATO-a okupili u Ankari kako bi procijenili sve krhkije globalno sigurnosno okruženje. U kontekstu ratova koji su u toku, geopolitičkih suparništava i promjenjivih savezništava, razgovori su bili usmjereni na budućnost Saveza i njegovo prilagođavanje međunarodnom poretku koji se brzo mijenja. Nije iznenađujuće da su odbrana i sigurnost dominirali i zvaničnim sjednicama i javnim izjavama, odražavajući činjenicu da vojni sukobi i dalje zaokupljaju neposrednu pažnju svijeta.
Ipak, usred ovog snažnog fokusa na tvrdu sigurnost, pojavila se i druga tema, koja je učesnike podsjetila da globalna stabilnost ne zavisi samo od vojne spremnosti, već i od suočavanja sa društvenim, humanitarnim i ekološkim izazovima koji oblikuju budućnost. Tu širu perspektivu predstavila je prva dama Turske Emine Erdogan, čije su paralelne inicijative tokom samita čvrsto postavile pitanja poput sigurnosti djece, uloge žena u odgovoru na krize i održivog razvoja na međunarodnu agendu.
Samit, održan 7. i 8. jula, bio je drugi put da je Turska ugostila lidere NATO-a, nakon samita Saveza održanog u Istanbulu 2004. godine. Dok su šefovi država raspravljali o strateškim i vojnim prioritetima, Emine Erdogan organizovala je niz sastanaka koji su istakli izazove često zasjenjene geopolitičkim krizama, ali ništa manje značajne za budućnost čovječanstva.
Jedan od najznačajnijih događaja bio je sastanak pod nazivom “Djeca, tehnologija i sigurnost: Zaštita naredne generacije“, koji je okupio supružnike lidera NATO-a i predstavnike partnerskih zemalja. Obraćajući se učesnicima, Emine Erdogan istakla je da je tehnološki napredak značajno proširio pristup obrazovanju, komunikaciji i informacijama. Istovremeno je upozorila da je djecu izložio dosad nezabilježenim rizicima, uključujući cyber nasilje, online eksploataciju, štetne sadržaje i digitalnu manipulaciju.
Ona je naglasila da zaštita djece u digitalnom dobu zahtijeva zajedničku odgovornost. Vlade, tehnološke kompanije, obrazovne ustanove i porodice, rekla je, moraju zajednički raditi kako bi sigurnost djece bila ugrađena u dizajn, upravljanje i regulaciju digitalnih platformi, umjesto da bude naknadna misao.
Možda njen najpodsticajniji doprinos za razmišljanje bilo je predstavljanje onoga što je nazvala “tehnokolonijalizmom“, pojmom koji je brzo postao jedna od glavnih tema rasprave.
“Problem je u tome što nekolicina kompanija, koncentrisanih na svega nekoliko kvadratnih kilometara jedne doline, određuje šta će milijarde djece vidjeti i u šta će vjerovati. Pred ovim tehnokolonijalizmom, u kojem je tlo ljudski um, a ruda koja se eksploatiše naša pažnja, djeca ostaju najranjivija“, rekla je Erdogan.
Značaj uvođenja ovog pojma prevazilazi samu retoriku. Davanje naziva nekoj pojavi često predstavlja prvi korak ka suočavanju s njom. Definišući koncentraciju digitalnog uticaja kao novi oblik kolonijalizma, Emine Erdogan nastojala je podstaći donosioce odluka da preispitaju etičke odgovornosti koje prate tehnološke inovacije i da prepoznaju kako je digitalni prostor postao strateško područje koje zahtijeva i upravljanje i odgovornost.
– Vidljiva prva dama
Njena aktivna uloga tokom NATO samita nije bila izolovan događaj, već nastavak javnog djelovanja koje se razvijalo uporedo s modernim političkim razvojem Turske. Otkako je predsjednik Recep Tayyip Erdogan ušao u nacionalnu politiku, Emine Erdogan dosljedno je prisutna u javnosti kroz inicijative usmjerene na socijalnu zaštitu, humanitarnu diplomatiju, ekološku održivost i osnaživanje žena.
Uloga prve dame nikada nije slijedila univerzalni obrazac. Širom svijeta neke biraju da uglavnom ostanu izvan javnog života, dok druge postaju poznate po humanitarnom radu, zagovaranju ili kulturnoj diplomatiji. Neke se neizbježno povezuju s političkim kontroverzama, dok se druge fokusiraju na ceremonijalne dužnosti. Međutim, od prvih dama se sve više očekuje da svoju javnu vidljivost iskoriste za promovisanje pitanja koja nadilaze izbornu politiku.
Emine Erdogan upravo je prihvatila takvu ulogu. Tokom godina svog javnog djelovanja dosljedno je koristila položaj koji ima kako bi skrenula pažnju na ranjive, marginalizirane i zaboravljene. Njeno zagovaranje proširilo se izvan podizanja svijesti o nasilju nad ženama na šira humanitarna pitanja koja često dobijaju ograničenu međunarodnu pažnju. Još važnije, ti napori odražavali su trajni lični angažman, a ne simbolično prisustvo.
Bilo da posjećuje zajednice pogođene sukobima ili prirodnim katastrofama, Emine Erdogan nastoji uspostaviti neposredan kontakt s pogođenim ljudima, dijeleći njihovu tugu i istovremeno podstičući praktična rješenja kroz saradnju vlada, međunarodnih organizacija, civilnog društva i privatnog sektora. Takav pristup odražava razumijevanje da je humanitarna diplomatija najdjelotvornija kada je saosjećanje praćeno institucionalnom saradnjom.
Od Gaze do Arakana, od Sudana do Somalije, ona je dosljedno usmjeravala pažnju na područja obilježena sukobima, raseljavanjem, siromaštvom i uništavanjem okoliša. Kroz inicijative koje je predvodila okupila je javne institucije, humanitarne organizacije i predstavnike privatnog sektora kako bi pružili konkretnu pomoć i dugoročnu podršku zajednicama kojima je to potrebno. Umjesto da se ograniči na simbolično zagovaranje, naglašavala je praktično djelovanje koje može donijeti mjerljive rezultate.
Njen model najbolje bi se mogao opisati kao model “vidljive prve dame“, osobe koja javnu vidljivost ne smatra privilegijom, već odgovornošću. Takav pristup omogućio joj je da i vidljive i zanemarene globalne izazove postavi na međunarodnu agendu, istovremeno podstičući širi interes javnosti za pitanja koja bi inače mogla ostati na marginama diplomatskog diskursa.
– Globalno naslijeđe
Među inicijativama koje se najviše povezuju s Emine Erdogan nesumnjivo je Pokret “Nula otpada“, ekološka kampanja čiji su se obim i uticaj proširili daleko izvan granica Turske. To je vjerovatno njen međunarodno najprepoznatljiviji projekt, koji je podstakao vlade, međunarodne organizacije i zagovornike zaštite okoliša da preispitaju pristupe upravljanju resursima i održivosti.
Filozofija “Nula otpada“ promoviše kružni pristup proizvodnji i potrošnji podstičući efikasno korištenje prirodnih resursa uz istovremeno smanjenje stvaranja otpada. Zagovara sprečavanje nastanka otpada, smanjenje nepotrebne potrošnje, ponovnu upotrebu i maksimalno recikliranje. Osim ekoloških koristi, inicijativa nastoji ostvariti i pozitivne društveno-ekonomske rezultate podsticanjem učešća zajednice, odgovorne potrošnje i veće društvene solidarnosti.
Od pokretanja, inicijativa je dobila međunarodna priznanja organizacija poput Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu, Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, UN-Habitata, Parlamentarne skupštine Mediterana i Svjetske banke. Ta priznanja odražavaju sve veći uticaj inicijative kao dijela globalne agende održivosti i pokazuju kako ekološka kampanja razvijena na nacionalnom nivou može doprinijeti širim međunarodnim političkim raspravama.
Vrhunac ovog diplomatskog angažmana uslijedio je krajem 2022. godine. Na osnovu turske diplomatske rezolucije, uz podršku široke i ideološki raznolike koalicije od 105 država, Generalna skupština Ujedinjenih nacija zvanično je proglasila 30. mart Međunarodnim danom nultog otpada.
Ova odluka nije bila samo simbolična, uspostavila je trajni godišnji datum u međunarodnom kalendaru, koji se obilježava u sjedištu Ujedinjenih nacija i u zajednicama širom svijeta. Time je institucionalizirana platforma za razmjenu najboljih praksi u smanjenju otpada, kružnom upravljanju resursima i održivom urbanom planiranju.
Nadalje, tvrdnja Emine Erdogan da “Nula otpada nije samo ekološka politika, već moralna odgovornost“ podigla je raspravu s tehničkog upravljanja na nivo međugeneracijske etike. Time je očuvanje okoliša predstavljeno kao duboka obaveza koju današnja društva duguju budućim generacijama.
– Sinteza vrijednosti
Analizirajući javni profil Emine Erdogan, međunarodni posmatrači često ističu pažljivo uspostavljenu ravnotežu između globalne diplomatije i tradicionalnih porodičnih vrijednosti. Kao majka četvero djece i baka, Emine Erdogan često naglašava važnost porodičnog života, očuvanja porodične svakodnevice i održavanja ličnih odnosa uprkos izuzetno zahtjevnom međunarodnom rasporedu.
Ta ravnoteža predstavlja ključ efikasnosti njenog javnog djelovanja. U političkom okruženju u kojem javne ličnosti lako mogu djelovati udaljeno od građana, njen naglasak na porodičnim odnosima i međugeneracijskoj brizi daje čvrsto uporište njenom širem političkom zagovaranju.
Kada govori o opasnostima koje digitalne platforme predstavljaju za djecu ili o potrebi očuvanja okoliša za buduće generacije, ona to ne čini samo kao predstavnica države, već kao osoba duboko posvećena očuvanju porodice. Ta percipirana autentičnost premošćuje jaz između visoke diplomatije i svakodnevnog života običnih građana, dajući njenim međunarodnim kampanjama poseban moralni autoritet.
Kako međunarodni poredak postaje sve fragmentiraniji i nestabilniji, granice tradicionalne tvrde moći postaju sve očiglednije. Iako vojna odbrana ostaje nužna za očuvanje nacionalnog suvereniteta, ona je u suštini odbrambena i reaktivna mjera. Može odvratiti agresiju, ali ne može izgraditi društvenu koheziju, ekološku stabilnost niti etičke okvire potrebne za napredak čovječanstva.
Diplomatske aktivnosti Emine Erdogan, što je posljednji put potvrđeno tokom NATO samita u Ankari, nude širu viziju globalnog liderstva. Koristeći svoj jedinstveni položaj kako bi zagovarala sigurnost djece u digitalnom prostoru, osporila hegemoniju “tehnokolonijalizma“ i predvodila globalne ekološke inicijative poput Pokreta “Nula otpada“, pokazala je da uloga moderne prve dame može predstavljati snažnu pokretačku snagu strukturnih promjena.
Na kraju, njen rad sugeriše da se istinska globalna sigurnost ne može mjeriti isključivo veličinom vojnih arsenala ili stabilnošću odbrambenih saveza. Ona se mora mjeriti i sigurnošću naše djece, zdravljem naših ekosistema i našom zajedničkom spremnošću da ispunimo moralne obaveze prema budućim generacijama. Držeći ova pitanja usmjerena na čovjeka čvrsto na međunarodnoj agendi, Emine Erdogan nastavlja oblikovati i praksu moderne diplomatije i naše razumijevanje onoga što znači graditi siguran svijet.
Stavovi izneseni u ovom tekstu pripadaju autorici i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu.
news_share_descriptionsubscription_contact
