Kuća francuskog pisca, putopisca i pomorskog oficira Pierrea Lotija, poznatog po romanu “Aziyade“, u njegovom rodnom Rochefortu predstavlja jedinstven spoj evropske i orijentalne arhitekture, a posebnu pažnju privlače prostorije inspirisane tursko-islamskom kulturom i umjetnošću.
Pierre Loti, pravim imenom Julien Viaud, rođen je 14. januara 1850. godine u Rochefortu. Nakon što je u mladosti izgubio starijeg brata Gustavea, 1867. godine završio je Pomorsku akademiju i postao mornarički oficir, što mu je omogućilo brojna putovanja širom svijeta.
Pisac, koji je svjetsku slavu stekao romanom “Aziyade“, inspirisanim ljubavnom pričom s mladom Čerkeskinjom u Osmanskom carstvu, unutrašnjost porodične kuće u Rochefortu uredio je prema motivima i uspomenama sa svojih putovanja.
U kući se nalaze japanska pagoda, gotička soba i renesansni salon, ali i turski salon, arapska soba te prostorija nazvana “džamija“, čiji zidovi nose bogatu dekoraciju od keramičkih pločica s motivima iz Iznika, uz arapske natpise i druge elemente karakteristične za tursko-islamsku arhitekturu.
U prostoriji nazvanoj “džamija“ zidovi su prekriveni keramikom prikupljenom iz različitih zemalja, dok dominiraju plava, bijela i zelena boja. U njoj se nalaze drveni strop, stalci za Kur'an, sanduci, portret Aziyade te replika njenog nadgrobnog spomenika.
Pierre Loti preminuo je 10. juna 1923. godine u francuskom gradu Hendayeu. Njegovo ime danas nose škola u kojoj se školovao i jedna ulica u Rochefortu, dok je njegova kuća, koja je 1973. godine pretvorena u muzej, između 2012. i 2025. prošla opsežnu restauraciju.
Kustos Muzeja Rocheforta Claude Stefani rekao je za Anadolu da je današnja kuća nastala spajanjem Lotiove rodne kuće i susjedne kuće koju je pisac kupio 1895. godine.
Prema njegovim riječima, Loti je sredinom 1870-ih počeo uređivati ovaj prostor, a turski salon nastao je nakon njegovog prvog velikog putovanja u Istanbul.
Nakon Lotiove smrti u kući je živio njegov jedini sin Samuel, koji je 1969. godine kuću zajedno s većinom originalnog inventara prodao Gradu Rochefortu radi osnivanja muzeja.
Stefani je kazao da je muzej bio otvoren za javnost do 2012. godine, kada je zbog dotrajalosti objekta započela njegova obnova.
Tokom restauracije utvrđeno je da su pojedini dijelovi građevine ozbiljno oštećeni. Dio stropa u prostoriji nazvanoj “džamija“ urušio se tokom radova, nakon čega je ustanovljeno da su drvenu konstrukciju teško oštetili insekti.
Stefani je naveo da je zbog nedostatka finansijskih sredstava obnova privremeno zaustavljena 2013. godine, ali je kasnije nastavljen proces prikupljanja sredstava uz podršku Fondacije za baštinu Francuske.
Prekretnica je uslijedila u junu 2018. godine kada je kuću posjetio francuski predsjednik Emmanuel Macron i poručio da se ovakav spomenik kulturne baštine ne može prepustiti propadanju. Francuska država potom je finansirala polovinu restauracije, dok su ostatak sredstava osigurale lokalne vlasti.
“Za grad veličine Rocheforta riječ je o veoma velikom projektu vrijednom više od 13 miliona eura, a gradska uprava je na kraju trebala izdvojiti svega 3,5 miliona eura“, rekao je Stefani.
Obnova je privremeno bila usporena tokom pandemije COVID-19, kada je otkriveno da su temelji kuće izuzetno osjetljivi, zbog čega su izvedeni duboki iskopi i dodatno ojačani betonom.
Stefani je istakao da je kuća prošle godine ponovo otvorena za posjetioce.
“Bio je to izuzetno složen građevinski zahvat, ali smo na kraju postigli nešto posebno. Kuća je, koliko je to bilo moguće, vraćena u stanje u kakvom je bila 1923. godine, kada je Loti preminuo“, rekao je.
Stefani je kazao da kuća izvana djeluje veoma skromno, ali da njena unutrašnjost predstavlja potpuno drugačiji svijet.
“Rochefort je vojni grad, snažno povezan s mornaricom, a i Loti je bio pomorski oficir. Kada stojite na ulici, vidite sasvim jednostavnu kuću. Međutim, čim uđete unutra, dočekuju vas egzotični prostori – japanska pagoda, turski salon, arapska soba, prostorija koju nazivamo džamijom, kineska soba, zatim velika gotička prostorija i renesansni salon“, kazao je.
Prema njegovim riječima, Loti je nakon svakog putovanja nastojao u svom domu rekonstruirati mjesta koja su na njega ostavila snažan utisak.
“Među njegovim najuspjelijim ostvarenjima svakako su džamija i arapska soba. Ova džamija je zapravo prikaz njegove sobe u Eyupu u Istanbulu“, rekao je Stefani.
Dodao je da arapska soba podsjeća na malu seosku džamiju iz Magreba te da je Loti te prostore osmislio kako bi impresionirao prijatelje i goste.
Govoreći o prostoriji nazvanoj “džamija“, Stefani je naveo da je njen središnji dio inspirisan sirijskim palačama, a da je Loti tokom putovanja u Siriju 1890-ih kupio drveni strop iz 18. stoljeća, koji je kasnije ugradio u ovu prostoriju.
Istakao je da se u prostoriji nalaze spiralni stubovi dopremljeni iz Alžira, dok zidove prekrivaju vrijedne keramičke pločice iz Sirije i Iznika.
“Riječ je o izuzetnoj kolekciji keramike. U središtu niše vide se karakteristični motivi karanfila i tulipana, kao i poznata 'paradajz crvena' boja, koja je zaštitni znak izničke keramike. To su zaista prekrasni primjerci i prisutni su gotovo svuda u prostoriji“, rekao je.
Stefani je podsjetio da je upravo u ovoj prostoriji Loti simbolično oživljavao uspomene na mladost provedenu u istanbulskom Eyupu, gdje je upoznao djevojku koja je inspirisala roman “Aziyade“.
Kazao je da je Loti prilikom povratka u Istanbul 1887. godine pronašao i obnovio njen mezar, a početkom 20. stoljeća dao izraditi repliku njenog nišana koju je smjestio u ovu prostoriju zajedno s njenim portretom.
Govoreći o vezi francuskog pisca s Osmanskim carstvom, Stefani je naglasio da prostorija nazvana “džamija“ nije služila vjerskim obredima, već kao trajna uspomena na Istanbul, grad kojem se Loti uvijek vraćao i kojem se iskreno divio.
Dodao je da se u toj prostoriji nalazi veliki broj predmeta donesenih iz Turske, uključujući veliki plavi tepih koji je turska delegacija poklonila Lotiju prilikom posjete njegovom domu u Rochefortu 1922. godine, kada je pisac bio teško bolestan.
