INTERVJU Huseyin Oruc: Mir za koji se izborio Moro može biti model za sve krizne regije

ANKARA (AA) - MEHMET OZTURK/FARUK TOKAT – Član Povjerenstva turske humanitarne fondacije IHH i član Delegacije za nadzor mirovnog procesa u Bangsamoru Huseyin Oruc izjavio je kako bi svi muslimani trebali podržati buduću Autonomnu regiju Bangsamoro koja je plod šest decenija dugog otpora muslimana u tom dijelu Filipina, javlja Andolu Agency (AA).

Oruc je u intervjuu za AA govorio o borbi Moro islamskog pokreta otpora (MILF), Organskom zakonu Bangsamora, o budućem autonomnom entitetu Bangsamoro i implementaciji tog procesa na Filipinima.

Intervju prenosimo u cijelosti.

AA: Pomno ste od početka pratili proces i prije usvajanja Organskog zakona Bangsamoro i učestvovali ste u pregovorima. Možete li nam reći nešto o počecima tog procesa?

ORUC: Kada govorimo o Organskom zakonu Bangsamoro to se odnosi na proces započet 1997. godine i o počecima pregovora koje je inicirao Selamet Hashim. On je cijeli proces vodio s ciljem uspostave trajnog mira. Njegova misao vodilja je bila da se i rat vodi za uspostavu mira. Poznate su Hashimove teorije o tome kako ratovi koji se vode bez jasnog cilja uspostave mira postaju zločinački poduhvati. Zato se on uvijek zalagao za mir.

Vratimo li se malo unazad, treba reći da je Hashim napustio Moro nacionalni oslobodilački pokret (MNLF) kojeg je osnovao Nur Misuari i formirao Moro islamski pokret otpora (MILF). Ne znamo tačno šta su bili razlozi tog razlaza i zašto se otpor rascijepio na dva pokreta. Poznato je samo da je tokom mirovnih pregovora u Tripoliju tokom 1976. godine došlo do nesuglasica.

AA: Da li tu mislite na mirovne pregovore koji su vođeni pod pokroviteljstvom Gaddafija?

ORUC: Da, Hashim nije prihvatio taj sporazum i autonomiju. Njegov cilj je bila nezavisnost. To je jedan od vidljivih razloga razlaza.

Nesumnjivo u pozadini tog razlaza leže različiti pogledi na svijet. Postoji tu jedna temeljna razlika. Hashim je govorio kako je njegov narod muslimanski i kako mu se nedaće dešavaju zato što nisu istinski dobri muslimani. On je tvrdio da je povratak iskonskom islamu srž rješenja problema. Misuari je pak tvrdio da dolazi iz naroda Moro u sastavu kojeg ima i muslimana, kršćana i pripadnika lokalnih vjerskih zajednica. Istina je da su svi bili zajedno kada je formiran MNLF. Slušao sam o tome od starih ljudi iz te regije. Rašireno je viđenje da se MILF otcijepio od MNLF-a zbog unutrašnjih podjela. Iza kulisa stvari su nešto drugačije. MNLF je osnovan kao krovna organizacija koja je okupljala različite grupe. Malezija je 1971. godine u Kuala Lumpuru okupila sve predstavnike svih grupa i predložila osnivanje krovne organizacije. Tada je Misuari predložio naziv MNLF, a Hashim je predložio naziv MILF. Misuari je izašao kao pobjednik, ali to nam pokazuje da je Hashim takav pokret pominjao početkom 70-tih godina. U Maleziji je osnovana ta krovna organizacija, ali nije bilo mnogo prostora za zajedničko djelovanje. Ustvari, do praktičnog razlaza je došlo 1973. godine.

Nekoliko datuma se pominje kada je riječ o osnivanju MILF-a. Različiti izvori navode da je to bilo 1977. ili 1981. godine. Zvanično je osnivanje MILF-a proglašeno 1981. godine. U periodu od 1977. godine do osnivanja se odvija proces otcjepljivanja od MNLF-a. Najvjerovatnije je istina da Hashim i Misuari od 1973. godine više nikada nisu istodobno prisustvovali sjednicama centralnog komiteta. Posve je jasno da su se praktično već tada razišli.

Među njima je postojala još jedna krupna razlika kada je riječ o samoj borbi. MNLF je bila agresivna i napadačka struktura. Stalno je napadala državu i držala podignut gard. MILF je pak bio drugačije postavljena organizacija. MILF je više imao defanzivni karakter i pružao je otpor. Selamet Hashim je MILF osnovao kao snagu koja će štititi zajednicu. Imao je defanzivni gard i štedio energiju. Zato je MILF imao malo napadačkih operacija, a više je imao odbrambenih akcija.

AA: Znamo da civili nisu bili mete napada, ali zar MILF nije napadao i militantne i vojne ciljeve?

ORUC: Jeste, ne agresivno kako je to radio MNLF koji je to imao kao strategiju. Pored toga, Hashim se znatno prije priključio otporu od Misuarija. On je u tom procesu bio od 60-tih godina.

AA: Kažete da postoje pokreti otpora. Kakva je situacija na terenu bila prije formiranja MNLF-a u Maleziji?

ORUC: Od početka 60-tih godina na sceni su bile manje grupe otpora. Međutim, organizirani vid otpora počeo je 1967. godine. Filipinska vojska je počela obučavati Moro omladinu za napad na otok Sabah koji je bio u sastavu Malezije. Moro omladinu je filipinska vojska ubila u mjestu Jabidah kod Manile, a i danas su razlozi za to pogubljenje pod velom tajne. Taj slučaj je poznat kao masakr u Jabidahu ili Corregidor masakr.

AA: Pomenuti masakr u Jabidahu mi liči na kontragerilsku aktivnost. Je li tu država zloupotrijebila muslimanske mladiće?

ORUC: Upravo tako.

AA: U to kao da je bio umiješan i Nur Misuari?

ORUC: Nije on bio tu, kasnije se priključio. Misuari je tada radio kao univerzitetski profesor, bio je opozicionar. Bio je stariji i iskusniji od Selameta Hashima i imao je snažnu karizmu.

Hasnim je pak bio drugačija ličnost. Bio je lider s jasnim ciljevima i karizmatičan samo u krugu ljudi koji su bili uz njega. Hashimovi ciljevi nikada nisu dobro shvaćeni. On nije bio samo učesnik otpora, već je radio na izgradnji društva. U tome je i dosta uspio. Postigao je nešto što niti jedan pokret otpora u islamskom svijetu nije uspio.

AA: Oružana borba s jedne i obrazovanje s druge strane. Je li tako?

ORUC: U svim vojnim kampovima su obavezno bile i škole u kojima su se mladi obrazovali. Hashimov rad je imao četiri osnovne smjernice, a to je ujedno i filozofija življenja svih u regiji Moro. On je ustvari imao društveni projekt od četiri dijela. Islamizacija je prvi Hashimov prioritet. Za Misuarija je na prvom mjestu bio otpor. Hashim je govorio da je nužno da se svi u regiji ponašaju u duhu islama, a razlog svih problema vidio je upravo u tome što društvo nije bilo organizirano u duhu islama. Njegov moto je da se narod mora sam popraviti ako želi promjenu svog stanja.

Hashim je također govorio kako svijet njega i njegov narod vidi kao mudžahide, borce, ali kako više od 30 posto tih mudžahida ne klanja namaz.

Drugi Hashimov prioritet bilo je jačanje otpora u organizacijskom smislu. Na trećem mjestu mu je bila vojska i oružje, odnosno principi za koje se bori. Četvrti prioritet je bio da zajednica i pojedinci budu samostalni.

AA: Je li to znači da je tadašnji otpor bio neka vrsta nacionalne borbe, borbe za domovinu?

ORUC: Da, to je nacionalna borba. Preko te regije je prošao američki valjak. Mi ne znamo o tome mnogo. Zločine koje su Amerikanci počinili, nisu činili ni Španci, ni Filipinci. Filipini su nezavisnost dobili 1946. godine. Međutim, SAD je okupirao Filipine 1898. godine. Bio je tamo i američko-španski rat, Amerikanci su Filipine napustili 1946. godine, dakle nakon 48 godina tokom kojih su počinili zločine koji nisu viđeni u prethodnih 500 godina. I osmanski sultan Abdulhamit je 1906.godine u Istanbulu pokrenuo dvije inicijative za okončanje te agresije.

AA: Osmanska država je tada američkoj državi uputila i jednu notu, zar ne?

ORUC: Da, Americi je upućena nota, ali i filipinskim muslimanima je rečeno da prekinu oružanu borbu jer će ih Amerikanci sve pobiti. Oružani otpor je na neki način zaustavila i osmanska država.

Danas Bongsamoro predstavlja regiju na jugu Filipina, ali Bangsamoro je kao regija postojao i prije Filipina. To je bila država, kada Filipini nisu. To područje je poprište najstarijih sukoba od svih aktuelnih na svijetu. Sukobi su tamo počeli daleke 1521. godine i nikada nisu prestajali.

Govorim o sukobu koji je počeo dolaskom i ubistvom Ferdinanda Magellana u toj regiji. To je ujedno i početak španske okupacije tog područja. Filipini su i dobili ime po španskom kralju Filipu. Nakon Španaca, došli su Amerikanci, pa Filipinci. Politika pritisaka uvijek je izazivala nemire i velike probleme na tom području.

Govorimo o procesu koji traje 500 godina. Možda se čini preopširnim, ali važno ga je sagledati radi boljeg shvatanja situacije u kojoj se Filipini i ta regija danas nalaze. Poznato je stanje u kojem je Palestina bila početkom stoljeća, a i trenutno stanje. Palestinska teritorija je suzbijana i pretvorila se u rascjepkane tačkice na okupatorskoj karti. Sličan slučaj je i sa Bangsamorom. Početkom stoljeća su muslimani naseljavali skoro cijeli jug Filipina, a Amerikanci i Filipinci su znatno promijenili demografski sliku u toj regiji. I tamo postoje doseljenička naselja, posebno na istoku te regije u kojoj su kršćani postali većina.

Filipini su država postali 1946. godine kada su muslimani bili većinsko stanovništvo u 13 njenih pokrajina. Oslobodilački pokreti su i osnovani s ciljem autonomije svih tih pokrajina. Vremenom se broj pokrajina s muslimanskom dominacijom smanjio na pet. Trenutno govorimo o procesu sticanja autonomije tih pet pokrajina.

Od početka su vođeni i rat i pregovori. MILF je tokom 17 godina bio za pregovaračkim stolom. U nekoliko navrata su postizani dogovori koji su propali zbog različitih razloga. Dogovor je postignut 2008. godine. Promjena vlasti i presuda Ustavnog suda je poništila taj dogovor i ponovo su buknuli sukobi. Pregovore je obnovio bivši filipinski predsjednik Aquino po dolasku na vlast 2010. godine. Opsežni sporazum o Bangsamoru potpisan je 2014. godine.

Očekivalo se da 2015. godine taj dogovor bude ratificiran u filipinskom parlamentu i da se okonča kriza, ali izbio je problem u Mamasapanu i to američkom intervencijom. Filipinska vojska je izvela operaciju koju nije trebala. Ušla je u teritoriju MILF-a bez najave. Borci MILF-a su ubili 44 vojnika i proces je blokiran.

Cijela ta regija je bila pod kontrolom MILF-a. Filipinska vojska tamo nije ulazila. Po potrebi je mogla ući uz znanje i koordinaciju s MILF-om. Aktuelni predsjednik Filipina Rodrigo Duterte je tokom predizborne kampanje obećao da će riješiti problem Bongsamora.

AA: Je li i Duterte iz te regije?

ORUC: Duterte je iz Davaoa. To je jedna od onih regija u kojima su muslimani bili većina, a postali manjina. Međutim, on ima neke muslimanske krvi iz prošlosti. Majka njegove majke je muslimanka. Nije to daleko, ima baku muslimanku. Duterte zna sve o problemu Mindanaoa i Moroa. Od početka kampanje govori o rješavanju te krize.

AA: Kažu da je bio u istom odjeljenju u školi s Misuarijem, je li tačno?

ORUC: Nisu baš bili u istom razredu, ali dobro se poznaju iz te regije. Stari su prijatelji. Misuarijev MNLF ima tri centra. Davao, Zanboanga i Sulu. Sulu mu je sjedište, a Davao i Zanboanga centri aktivnosti. S Duterteom se sprijateljio u Davaou. Ustvari, Duterte je o problemu Moro najviše i pričao s Misuarijem. Misuari je potom izgubio uticaj na terenu, a sagovornici filipinske vlasti postali su lider MILF-a Hashim, a nakon njegove smrti od 2003. godine nove lider tog pokreta Haji Murat Ibrahim. Trenutni sporazum je napravljen na liniji stavova Hashima. Duterte je tokom predizborne kampanje često ponavljao da će sveobuhvatni zakon biti usvojen i biti uspostavljena autonomna regija Bangsamoro. Nakon dvije godine njegove vlasti taj zakon je usvojen u oba doma filipinskog parlamenta i Duterte ga je potpisao. Počela je njegova implementacija.

AA: Imamo dva pitanja. Tu je bio period Autonomne regije muslimanski Mindanao (ARMM), odnosno njegova uprava. Sada će to biti autonomna regija. Zašto je trebala nova autonomna regija nakon ARMM-a? Koje su razlike među njima i koja je veća?

ORUC: ARMM je nastao sporazumom iz 1989. godine i to nakon pregovora koje je Misuari počeo 1973. godine. To je proces davanja autonomije toj regiji. Pregovori su vođeni za područje od 13 pokrajina, a ne samo za dosadašnji Mindanao.

Bilo je tu dogovora postignutih u Tripoliju i drugdje koji su uređivali tu autonomnu oblast. Međutim, država se nikada nije pridržavala tih dogovora. Država vodi neku igru zamajavanja javnosti. Narodnim ustankom u Filipinima 1986. godine na vlast dolazi Aquino. Problemi su nastavljeni, Moro muslimani nastavljaju pružati otpor. Po dolasku na vlast Aquino je obnovio inicijativu rješavanja krize. Bez prisustva ijednog muslimana u parlamentu je 1989.godine usvojen zakon o današnjem ARMM-u. Dakle bio je to uvezeni produkt, a ne plod otpora, ustanka ili dogovora suprotstavljenih strana.

Tadašnji lider te regije Misuari nije izabran za guvernera, već na tu funkciju dolazi tek sedam godina kasnije inicijativom koju je pokrenula Organizacija islamske saradnje (OIC).

AA: Kad smo već kod OIC-a, kakva je veza MILF-a i MNLF-a s tom organizacijom?

ORUC: Da, postoji veza. I MILF i MNLF imaju status članica posmatrača u odjelu OIC-a za manjine. OIC je ozbiljno radio na zbližavanju ta dva pokreta. Imao je status posrednika. Misuari je 1996. godine postavljen na dužnost, ali uz obavezu da ispuni zadaću. Međutim, država nastavlja istu politiku i ništa se nije mijenjalo.

AA: Je li Misuari postavljen na čelo ARMM-a?

ORUC: Da, imenovan je na čelo ARMM-a, odnosno za guvernera te regije. Međutim, tu se ne završavaju zahtjevi tamošnjih muslimana. Imaju tu ukupno 43 zahtjeva. Država je obećala da će ih sve ispuniti, a OIC je bio jedna od strana garantera u procesu. Niti jedan od tih zahtjeva nije ispunjen. ARMM je dobio samo mali dio od obećane autonomije. Ekonomski jako štura autonomija, kao i administrativno. Pravni sistem nije ni zaživio u autonomnom smislu. ARMM je ustvari jedna od pokrajina i ni po čemu nije ispred drugih filipinskih pokrajina. Zato to nije moglo riješiti problem Bangsamora. Pokreti otpora su nastavili djelovati jer su svi, uključujući i Misuarija i Hashima, znali da ARMM nije rješenje problema Bongsamoro.

AA: Je li Nur Misuari bio u pritvoru jedno vrijeme?

ORUC: Naravno i to u više navrata je bio hapšen. Guverner je bio do 2001. godine. Nije bilo iskoraka u rješavanju problema. Zbog tako postavljene strukture nije mogao biti uspješan guverner. Bez volje glavnog centra moći nije moglo ništa biti urađeno. Tako ni Misuari nije mogao sastaviti svoj tim u kabinetu. U tom kontekstu ljudi iz otpora postali su administrativni kadar. Borci su iz šuma ušli u politiku i administraciju i to nije lak proces.

U tom periodu MNLF nije bio uspješan. To je razlog zbog kojeg je danas taj pokret podijeljen na 13 frakcija. Tadašnjim sporazumom borci MNLF-a su odložili oružje i bili uvršteni u zvaničnu vojsku i policiju. Brzo nakon toga ih filipinska državna vlast šalje na zadatke u različite regije. Tako je MNLF izgubio vojnu moć, a to je dovelo do podjela unutar njega. Razlog potrebe za novim sporazumom koji je postignut o Bangsamoru je loše ustrojstvo ARMM-a i neispunjavanje datih obećanja. Tako se ušlo u period kada vodstvo borbe za Bangsamoro preuzima MILF. MILF je preuzeo liderstvo od MNLF-a koji je izgubio ugled i uticaj na terenu. MILF je svakako od 1997. godine vodio pregovore s ciljem nezavisnosti, ali ovog puta je učinjen jedan ustupak. Nisu išli na formiranje nezavisne države, već na uspostavu novog entiteta koji će imati znatno veću autonomiju od ARMM-a.

AA: Bilo je govora o nekakvoj poddržavnoj strukturi, da li je to još aktuelno?

ORUC: Termin "sub-state" ustvari koriste filipinski nacionalisti, a to nije bio predmet pregovora u zvaničnim tokovima. Kreiran je kao propagandno sredstvo s ciljem ugrožavanja mirovnog procesa. Uporedo s tim, postignuti dogovor budućem Bangsamoru daje rijetko viđene obime autonomije. U prostom smislu autonomne regije imaju kontrolu nad unutrašnjim poslovima, a država vodi vanjsku politiku, Bangsamoro će imati i široke autonomne ovlasti i u vanjskoj politici. Zato su te teme bile predmet žustrih polemika. Posebno među nacionalističkim krugovima na Filipinima koji tvrde da će Bangsamoro biti nova država, a ne autonomna regija. Međutim, Bangsamoro će biti autonomna regija unutar Filipina. Dogodilo se ustvari to da su snage otpora učinile ustupak tako što su odustale od zahtjeva za nezavisnost i pristale na široku autonomiju, dok je državna filipinska vlast napravila iskorak i budućem entitetu dala šire ovlasti od onih koje je imao ARMM.

AA: Je li država tražila da snage otpora odlože oružje?

ORUC: Oružana borba prestaje, a nastavit će se politička borba. To je srž sporazuma. Sve grupe će odložiti oružje, ali neće ga predati državnim vlastima.I to je specifikum sporazuma da postoji međunarodna komisija u sastavu koje je i Turska i koja će preuzeti to oružje. To je veoma moralno. Nakon viševjekovne borbe i otpora, najteža stvar koja se od svakog Moro muškarca može zahtijevati jeste da preda oružje onima protiv kojih se borio. Zato je osnovana ta nezavisna međunarodna komisija. Oružje će biti uskladišteno u toj regiji i biti pod nadzorom autonomne uprave. Dakle, neće biti predato državnim vlastima.

AA: Šta će biti sa razoružanim borcima?

ORUC: Predviđeni su programi za njihovu integraciju u društvu. Neki će biti penzionisani, neki primljeni u policiju, vojsku, a neki će živote nastaviti kao uposlenici javnog ili privatnog sektora. Vlasti će im pružati podršku u tom procesu i adaptaciji na nove uvjete života.

AA: Da li će autonomna regija imati vlastite oružane snage?

ORUC: U prvoj etapi neće. Prvobitno je planirano da Bangsamoro dobije vlastitu policiju, ali parlament to nije usvojio i policija i vojska će ostati u rukama države.

Međutim, zagovornici Moro otpora tvrde da je to samo prva faza i da će u budućim pregovorima i te teme biti na stolu. U sporazumu se predviđa osnivanje privremenih snaga sigurnosti. Te snage bi trebale brojati do 6.000 pripadnika, od čega će polovica biti iz MLF-a, a drugu polovicu će dati državne vlasti. To je pitanje kojem se pridaje velika važnost. U istu formaciju se dovode ljudi koji su do jučer ratovali. Već su u toku regrutacije i obuke tih budućih snaga. U Bangsamoru i još nekim regijama će 21. januara biti održan i referendum.

AA: Postoji li mogućnost da se Organski zakon Bangsamora ne prihvati na referendumu? Postoje tu demografske promjene.

ORUC: ARMM nije mogao zadovoljiti zahtjeve muslimana. Referendum koji je tamo održan 2001. godine je održan pod velikim pritiskom. Tokom jedne sedmice je donesena odluka i implementirana. Uprkos tim pritiscima, odluku na referendumu su podržali birači u susjednih šest velikih općina, dva grada i 39 naselja. Ta mjesta su sada uvrštena unutar granica Bangsamora. Prvobitno je planirano da ta mjesta samostalno glasaju o prikljčenju Bangsamoru, ali parlament je u skladu s Ustavom tražio da se na referendumu izjašnjavaju cijele regije kojima ta mjesta pripadaju. Tako će referendum biti održan u regijama u kojima su muslimani većina, ali i u kojima su u manjini. S tog aspekta postoji određena neizvjesnost i rizik da reforma ne prođe. Da su glasali samo muslimani ne bi bilo neizvjesnosti. Međutim, sada će se i kršćani izjašnjavati da li žele da se te regije odvoje. Rizik postoji, ali granice su već iscrtane.

AA: Postoji li veliki rizik?

ORUC: Recimo da je to srednji rizik. Nije lako sa sigurnošću predviđati rezultat referenduma. Dosta ovisi i o kvaliteti kampanje koja se vodi.

AA: Možemo li onda reći da će unutar Bangsamora ostati oni koji glasaju za, a van njega oni koji na referendumu budu protiv?

ORUC: Mjesta koja odobre to će uči u sastav Bangsamora, a druga će ostati u sastavu Filipina. Mislim da bi obje strane trebale podržati referendumsku odluku u korist budućeg Bangsamora i voditi obostranu kvalitetnu kampanju za to.

AA: Ukoliko referendumsko da pobijedi samo u regijama s muslimanskom većinom, a dominantno kršćanske regije glasaju protiv, šta se onda dešava?

ORUC: U tom slučaju te susjedne regije neće ući u sastav Bangsamora. Može u konačnici uticati i na implementaciju cijelog sporazuma jer je zbirno potrebna natpolovična većina za to. Opet ponavljam, tu je važna obostrana kampanja, a posebno u tim regijama koje trebaju biti uvrštene u Bangsamoro, a koje nisu bile u sastavu ARMM-a. Muslimanima treba objasniti koje su sve prednosti osnivanja Bangsamora i šta sve dobijaju time. S druge strane, Kršćanima treba objasniti šta će sve dobiti i koliko će se rasteretiti kada se naselja s muslimanskom većinom odvoje od njih. To će pojednostaviti demografsku sliku.

AA: Onda tu imamo na sceni i izvjesne migracije?

ORUC: Neće doći do migracija, već će samo ta naselja biti uvrštena u sastav buduće autonomne regije. U regijama u kojima muslimani čine većinu u samo nekim naseljima se dešava to da su ta naselja diskriminirana. To remeti sklad i harmoniju u društvu. Nije to lak proces. Krupne su to stvari. U početku su svi govorili da je to nemoguće, a evo tri mjeseca nakon usvajanja zakona većina smatra da je to ipak moguće izvesti.

AA: Jesu li provođene ankete o tome?

ORUC: Nisu provedene neke opsežne ankete, ali jesu neka istraživanja koja ukazuju da podjednako ima i pristalica i protivnika sporazuma.

AA: Postoje li međunarodni mehanizmi koji će garantirati da će taj proces biti implementiran i funkcionalan u slučaju da dobije referendumsku većinu?

ORUC: Ne. U konačnici ovdje se radi o pitanju suvereniteta. U okviru suvereniteta Filipina se osniva autonomna regija. Nema tu stranih garancija, već samo posredništvo. Malezija je glavni posrednik u pregovorima. Tu je i kontakt grupa u čijem sastavu je i Turska. Njihov zadatak je da olakšavaju proces. Postoji i petočlana delegacija u čijem sastavu je i IHH, a koja ima zadatak posmatrača provedbe svih dijelova sporazuma koji je potpisan 2014. godine.

Nakon što se završi proces implementacije sporazuma, za stol će sjesti sve strane, MILF, Filipini, Malezija i mi kao posmatrači, i proglasiti proces uspješnim ili prolongirati provedbu ako bude kašnjenja. U tom smislu možemo reći da smo dio mehanizma koji volonterski pomaže u implementaciji, ali nemamo nikakve garanterske mehanizme presije ili sankcija. Nemamo mogućnost da učinimo bilo šta ako MILF ili Filipini u nekom trenutku odustanu od sporazuma.

Zakon kao takav se usvaja referendumom i buduće vlasti će ga samo na isti način moći mijenjati. Tako da je promjena zakonskih odredbi veoma teška. Riječ je i o zakonu koji ima status organskog akta kojim se uređuje administrativna i svaka druga podjela vlasti i nadležnosti unutar granica regije. Za promjenu takvog zakona potrebna je procedura poput one koja se primjenjuje pri ustavnim reformama. Nije nemoguća, ali je zahtjevna.

AA: Recimo da je zakon dobio referendumsku podršku, šta slijedi nakon toga?

ORUC: Nakon referenduma, koji će se održati 21. januara, predsjednik će formirati Prelaznu vlast Bangsamora. Ona će imati 80 članova i bit će svojevrsni parlament Bangsamora. To tijelo će obnašati vlast u toj autonomnoj regiji do maja 2022. godine. ARMM prestaje postojati kao autonomna jedinica. Onih 80 članova parlamenta će među sobom izabrati premijera i vladu koji će obnašati izvršnu vlast. Većina od tih 80 članova će biti iz reda MILF-a, kao i premijer. Dakle. MILF će voditi tranzicijsku vlast u Bangsamoru u naredne tri i pol godine.

U te tri i pol godine potrebno je implementirati sve odredbe sporazuma, a potom će biti raspisani izbori za novi saziv parlamenta. Predviđeno je postepeno odlaganje oružja, ali da se okonča u toku prelaznog mandata.

AA: Kako će se implementacija sporazuma odraziti na ljude u Bangsamoru, šta im donos novi sistem?

ORUC: Potpisani sporazum i usvojeni zakon nisu identičnog sadržaja. Sporazum je potpisan nakon 17-godišnjih pregovora. Očekivanja su bila da se taj sporazum implementira kao takav. To se nije desilo. Svi su bili svjesni da neke stvari nisu mogle proći. I Filipini imaju vladu i parlament. Vlada je pristala na sporazum, a parlament je uvrstio neke izmjene. Ima tu i Ustavni sud koji može blokirati neke od odredbi.

AA: Postoji li opasnost da se mora tražiti odobrenje i Ustavnog suda nakon referenduma?

ORUC: Naravno da postoji, prije i poslije referenduma. Za pokretanje tog postupka dovoljno je da bilo ko pokrene apelaciju o neustavnosti sporazuma.

AA: Postoje li krugovi koji to priželjkuju?

ORUC: Nema ih mnogo jer je Duterte zaista snažan lider i nema mnogo onih koji bi mu se željeli zamjeriti na tako krupnom pitanju. Svakako su pitanja ustavnosti stavljena ad acta nakon što je zakon usvojen s karakteristikom organskog. Generalni princip je da je Bangsamoro muslimanska regija i da je učinjeno dosta nepravde. Vlasti Filipina su na neki način to prihvatile i priznale greške iz prošlosti te pokazale spremnost na reformu kojom će se spriječiti nove nepravde u budućnosti.

Tako je potvrđen identitet Bangsamora i potvrđeno je da je narod Moro starosjedilac tog područja. Međutim, tako je također potvrđena volja da taj entitet nastavi život u okviru filipinske države. Sporazum potvrđuje opredijeljenost za suživot. Uporedo s moralnim, sporazum ima i materijalne, odnosno ekonomske dimenzije. Govorimo o području koje je najnerazvijenije zbog sukoba koji su vođeni u proteklom periodu. Regija ima najlošiju infrastrukturu, obrazovanje, sigurnosni sistem i najveću stopu siromaštva. To je najnerazvijeniji dio Filipina. Prioritetno je da se ekonomskim razvojem Bangsamoro podigne na nivo ostatka Filipina, a za to su predviđeni posebni fondovi i državni grantovi. Iz godišnjeg budžeta Filipini će pet posto izdvajati za te fondove koji će na raspolaganju biti vlastima Bangsamora. To je dvostruko više novca od godišnjeg budžeta kojim je do sada raspolagala administracija ARMM-a.

AA: Da li je to pravedni udio u budžetu u odnosu na broj stanovnika?

ORUC: Jeste, dobar je to budžet. To je znatno više novca od onog što dobijaju druge filipinske pokrajine. Ni to nije sve, shodno sporazumu će i 75 posto prikupljenog poreza ostati u rukama vlasti Bangsamora. Svega 25 posto poreskih prihoda će davati centralnoj vladi Filipina. Ni to nije sve jer će u prvih deset godina vlasti Bangsamora imati na raspolaganju sve poreske prihode, a tek nakon toga će se preći na raspodjelu koju sam ranije pominjao. Vlasti Bangsamora će imati dobar budžet na raspolaganju. Treba dodati da će i 75 posto od prihoda za sve prirodne resurse ostati u Bangsamoru.

Ta regija je bogata rezervama plina i nafte. Otkrivene su i značajne rezerve uranijuma. Sva ta bogatstva će u budućnosti biti predmet nastavka istraživanja, a buduću eksploataciju će dijeliti u omjeru po 50 posto. Bit će to pravedna raspodjela i sa aspekta filipinske vlade. Trenutno mislim da Kurdska regionalna uprava na sjeveru Iraka uživa najveću autonomiju od svih sličnih regija u svijetu. U raspodjeli naftnih prihoda ta iračka regija ima 17 posto, a Bangsamoro će imati 50 posto. Sporazumno se rješava pitanje koje je tako mnogo čekalo, ali je dočekan dobar dogovor.

Kao i većina manjinskih muslimanskih zajednica u ostatku svijeta i muslimani Bangsamora su tražili ustupke u pravosudnom ustrojstvu. Naime, Filipini su sekularna država sa sekularnim pravosuđem, a Bangsamoro će imati mogućnost osnivanja i šerijatskih sudova. To će se raditi u dvije faze. U prvoj fazi će raditi građanski sudovi, a potom će Moro muslimani osnovati i šerijatske sudove. Građanski sudovi će voditi parnice u kojima među stranama postoje i nemuslimani, a šerijatski sudovi će suditi u parnicama koje uključuju samo muslimane.

AA: Znači, primjenjivat će se i islamsko pravo. Je li se to odnosi samo na porodično islamsko pravo, ili će pak biti primijenjeno i islamsko krivično pravo?

ORUC: Kao što sam rekao ranije, taj proces će biti razvijan postepeno, a u početku će se raditi samo na jednostavnim pravosudnim slučajevima. U osnovi će to biti sudovi ograničenih ingerencija jer se pominje niz ograničavajućih faktora. Pregovori će biti nastavljeni tokom implementacije, ali bitno je da sporazum predviđa osnovne smjernice za budući pravni sistem te regije.

AA: Šta još treba znati o Organskom zakonu Bangsamoro?

ORUC: To je zakon koji obuhvata dio mirovnih pregovora. To je zvanični dokument o osnivanju autonomne regije Bangsamoro. Taj zakon uređuje sistem i granice te regije.

AA: Zašto je urađen prelaz sa osnovnog na organski status zakona?

ORUC: To je opravdano kao ustavna nužnost. Nova autonomna regija se ipak osniva u okviru postojećeg Ustava i nadležnosti parlamenta Filipina.

Ustav Filipina jasno predviđa da za upravljanje novoformiranim autonomnim jedinicama parlament treba usvojiti organski zakon. Riječ je o zakonu koji ima viši stepen od osnovnih zakona. To je zakon koji je skoro u ravni s ustavom.

AA: Znamo da je crkva na Filipinima veoma uticajna, šta crkva kaže o sporazumu i najavljenoj primjeni islamskog prava u Bangsamoru?

ORUC: Crkva je institucija koja to najviše podržava. Posebno zbog tradicije suživota na Mindanau. Crkva veoma pozitivno gleda na cijeli sporazum. Lično sam pitao čelnike crkve. Kardinala Orlanda Meltrana Queveda sam pitao koliko vjeruje muslimanima, šta misli o svemu jer će kršćani postati manjina u Bangsamoru. Rekao mi je fantastičnu stvar, da mu muslimani ni u ratu nisu nanijeli nikakvo zlo i da nema razloga da im ne vjeruje u miru.

AA: Da li ta izjava govori dosta o borbi i otporu muslimana?

ORUC: To opisuje otpor, ali i način na koji je vođen u granicama islamskih načela i ujedno opisuje kako je islam osvajao srca kršćana. To je izuzetno važno. Posebno uzmemo li u obzir aktuelna zbivanja u našoj regiji, u Siriji i Iraku u kojima bi takav prioritetni islamski stav trebalo promovirati i isticati u svojoj prilici. To je uspjela jedna velika zajednica u udaljenoj regiji o kojoj ne znamo puno. Pokazala je kako se po islamskim normama vode i rat i mir i kako se ophodi prema manjinama. Takav moralni organizirani način otpora je rijetkost u svijetu. Nije pogrešno reći da je Moro islamski pokret otpora (MILF) jedini pokret koji nije zloupotrijebio revoluciju i sebi prisvojio poreze.

AA: Zar MILF ne uzima poreze jer tamo trenutno ne postoji državna uprava?

ORUC: Postoji država u potpunosti i ona prikuplja poreze. MILF do sada nije uzimao taj novac.

AA: Je li tako bilo i na područjima koja je kontrolirao samostalno?

ORUC: I sada MILF kontrolira tu regiju. Ima oko 50.000 naoružanih boraca na području na kojem živi oko pet miliona ljudi.

AA: Postoji li državna kontrola trgovine i drugih oblasti života?

ORUC: Ne, ne postoji trenutno nikakva struktura.

AA: Pored MILF-a u toj regiji djeluju i Bangsamoro islamski borci za slobodu (BIFF) koje vodi Ameril Umbra Kato, postoji Abu Sayyaf i druge grupe. Jesu li sve one ubijeđene u ispravnost sporazuma i jesu li konsultovane ili se tretiraju terorističkim organizacijama?

ORUC: Različite su njihove pozicije. Abu Sayyaf je stara organizacija čiji lider je pronađen u Afganistanu. Osnovana je kao pokret otpora, baš kao i MILF, ali propala je nakon što joj je ubijen vođa. Postoje zahvaljujući otkupninama koje iznuđuju za kidnapovane ljude i povezali su se s terorističkom organizacijom ISIS. Kidnapuju civile, posebno su im na meti stranci. Buduća autonomna regija ima tri otočne provincije. Najveći problemi postoje u Sulu do kojeg je teško i doći. Tamo postoje centri Abu Sayyafa i nema predstavnika civilnog društva. Trenutno Abu Sayyaf ne postoji kao pokret otpora i to je tvorevina koju ne treba uključivati i za čije mišljenje ne treba pitati. Drugi pomenuti pokret je BIFF kojeg je osnovao Kato koji je pak bio jedan od važnih komandanata Selameta Hashima. Kato se odvojio od Hashima i osnovao zasebnu organizaciju otpora. I ta grupa se približila teroristima ISIS-a. Jedan od komandanata BIFF-a Abu Turayfe postao je član ISIS-a. Ta grupa je bila uključena u sukobe u Marawiju i pokušali su nerede proširiti i u druge regije na Mindanau.

AA: Da li u njihovim redovima ima stranih ratnika?

ORUC: Da i to pedstavlja posebnu opasnost. Cijeli svijet se pita gdje sve bježe teroristi ISIS-a iz sirijske Rakke.

AA: Jesu li oni otišli ili su pak odvedeni negdje?

ORUC: Ustvari su odvedeni jer postoji mnogo svjedočanstava o tome. Prilikom posljednje posjete sam saznao da su mnogi ti teroristi dovedeni u Sulu. ISIS pokušava da tamo opstane. To je trusno područje i pogodno za te terorističke planove. Ranije smo rekli da i filipinska vlada i Moro mogu poništiti postignuti mirovni sporazum. Dozvolite mi da vam to opišem jednom anegdotom. Tokom radne posjete sam upoznao tamo jednu staru majku koja je propatila sve golgote rata. Izgubila je muža u ratu i ima dvoje djece, jednog doktora i jednog inženjera. Rekla nam je da po svaku cijenu želi mir i da se rat više nikada ne ponovi. Pitao sam tu ženu šta bi rekla da joj sutra dođu sinovi i kažu da žele ići u džihad, borbu na Allahovom putu. Zaplakala je i rekla da bi ih pustila. Kroz plač mi je rekla da ne bi mogla stati na put nekom ko želi da se bori na Božijem putu. Dakle, plakala je i rekla da bi ih pustila. Vidite da je otpor tamo borba koja neće prestati. Od toga ne odustaju ni oni koji su platili najskuplju cijenu. Zato je važan postignuti sporazum koji će napraviti krupne iskorake. Ključ uspjeha je da je postignut sporazum koji usrećuje većinu.

AA: Malezija je bila glavni posrednik u pregovorima. Zar nije zanimljivo da su Filipini prihvatili da posrednik bude Malezija koja je dugo podržavala separatiste?

ORUC: Onaj ko želi postići dogovor, treba povući crtu i zatvoriti prošlost. To je najvažnija stvar koju sam shvatio tokom petogodišnje misije. Prestaje priča o prošlosti i ne fakturiše se. Prošlost se ne zaboravlja, ali nema osvete, niti naplate. Malezija je to uradila.

AA: Da li to nalikuje modelu kojeg je zagovarao Nelson Mandela?

ORUC: Da, ustvari to je bio jedini mogući put. To je pozicija Malezije, ali narod Moro je izgubio između 120.000 i 200.000 ljudi. Protjerano je 2,5 miliona, što je više od polovice njihove ukupne populacije. Dotakli su dno siromaštva i decenije proveli u borbama u šumi. Borili su se na nezavisnost, ali onda su podvukli crtu i rekli otvaramo novo poglavlje.

AA: Kakva je bila uloga Turske u tom procesu i kakva bi mogla biti u budućnosti?

ORUC: Republika Turska je imala trostruku ulogu. Bila je jedna od zemalja unutar kontakt grupe dok su vođeni pregovori. Važno je da je Turska bila prisutna na pregovorima koji su vođeni u Maleziji. Turska je također uz Norvešku i Bruneje u sastavu međunarodne nezavisne komisije kojoj će biti predato odloženo oružje. Turska je i predsjedatelj tog tijela. To je važno za narod Moro koji kaže da će oružje predati Turskoj. Treća uloga Turske u procesu na Filipinima je posmatračka misija koju mi iz IHH-a obnašamo. Naša humanitarna organizacija je jedina nevladina organizacija u toj posmatračkoj misiji.

Treba reći da IHH djeluje značajno i na planu humanitarne pomoći. Aktivna je i Fondacija Diyanet, Turska agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA). Budući procesi su važni. Stabilne i velike države kao Turska će imati važnu ulogu nakon što bude osnovana Autonomna regija Bangsamoro. Bit će to nova regija s novom administracijom i državne i nevladine organizacije će trebati pružiti veliku podršku. U toku su već pripreme za to. Uskoro će referendum i na tome se radi. MILF prvi put izlazi na neku vrstu izbora. Nemaju nikakvo iskustvo u tome. Pomoć Turske će biti potrebna sve dok Bangsamoro ne uspostavi stabilan i samoodrživ sistem. Ta pomoć treba biti i finansijska i u stručnom kadru.

Važan proces će biti i obuka birokracije i da ljudi idu na školovanje u Tursku. I na tome se ozbiljno radi. Iz Mindanaa je već u Tursku dovedeno više od 100 studenata. Date su im stipendije. Narednog semestra ćemo imati prve svršenike dodiplomskih i postdiplomskih studija. Studenti koji se školuju u Turskoj će biti i dio buduće vlasti i administracije Bangsamora. Tamošnji muslimani su izvojevali autonomiju kakvu ranije niko nije uspio. To može biti uzor za sve muslimanske zajednice koje su negdje u manjini. Može biti uzor za Kashmir, Arakan, Patani i druge regije. Trebamo svi uložiti maksimum da sporazum uspije i da uspjeh naroda Moro postane primjer i nada za sve muslimane u svijetu.

AA: Koliko je važna organizacijska struktura za Moro?

ORUC: To je od ključne važnosti. Malezija je podržala pregovore, podržao je i Gaddafi, ali glavna podrška nisu bili jer se pokret otpora tako organizirao da bi i samostalno moga ići tim putem mira. Stranci nisu sjedali na mjesto vozača na tom putu. Došli su u tu regiju, ali ne na rukovodeće funkcije. Hashim u regiji nije strancima dao nikada da vode poslove. On je jasno kazao da pomoći može ko god želi, ali da ta regija pripada narodu Moro.

AA: U tom kontekstu, da li je MILF produžena ruka pokreta u islamskom svijetu kakvi su Muslimansko bratsvo ili Jemaat-i islam?

ORUC: Ranije sam opisao da je MILF u nacionalnom i lokalnom smislu pokret koji se oslanja na svoju zajednicu. Unutar sebe okuplja brojne etničke i druge različitosti. Članovi dolaze iz 13 narodnosti. To nije nalik zajednicama kao što su Turci, Kurdi, Gruzijci i drugi u Turskoj. U MILF-u svi prihvataju da su Malajci, ali grupe govore različite jezike. Oni iz Sulua ne mogu se sporazumijevati s onima iz Maguindanaa. Govore dva potpuno različita jezika. Sporazumijevaju se tagalog jezikom koji se govori u cijelim Filipinima. U MILF-u se tako govori 13 različitih jezika, i okupljaju ljudi iz razlilčitih etničkih grupa. Hashim se školovao u Saudijskoj Arabiji, a postdiplomske studije završio je na Al Azharu.

AA: Znamo da je prisustvovao sastancima Muslimanskog bratstva na Al Azharu i da je protjeran...

ORUC: Hashim je bio predsjednik udruženja Studenata jugoistočne Azije i Moro muslimana. Kasnije je bio u Pakistanu jer se nije mogao vratiti kući. Tamo se 80-tih godina upoznao s nekoliko džemata. Mislim da je upravo tada shvatio rizike dovođenja stranih ratnika u Afganistan i da tu grešku nije ponovio u Bangsamoru. Bio je učenjak koji je dobro poznavao svijet i da je zato osnovao tako efikasnu organizaciju. MILF je u osnovi bila muslimanska organizacija kao što su Hamas i Ezzeddin al-Qassam. Knjige koje je pisao su čitali mladi i uspio je voditi narodnu borbu u koju su bili uključeni svi.

AA: Može li se reći da Hashim nije dozvolio da se džihad pretvori u terorizam?

ORUC: Prošle godine je održan samit o Bangsamoru na kojem je učestvovalo 1,2 miliona ljudi. Front nema nikakvu finansijsku podršku i svi ti ljudi su došli iz svih krajeva o svom trošku. Populacija budućeg Bongsamora će biti pet miliona, od kojih su četiri miliona muslimani. Front je pozvao te ljude na samit i oni su došli. To govori koliko je ta organizacija uticajna u narodu.