Svijet

INFOGRAFIKA - Macron bez željenog uspjeha u vanjskopolitičkim avanturama

Emmanuel Macron je pobjedom na izborima 2017. godine postao predsjednik Francuske koji je izazvao velika očekivanja liberalnog miljea u svijetu, ali nije uspio ispuniti očekivanja kada su u pitanju njegovi veliki vanjskopolitički i nacionalni ciljevi

Şerife Çetin   | 27.11.2020
INFOGRAFIKA - Macron bez željenog uspjeha u vanjskopolitičkim avanturama Infografika: Aldijana Hadzic - Anadolu Agency

Ankara

Emmanuel Macron je pobjedom na izborima 2017. godine postao predsjednik Francuske koji je izazvao velika očekivanja liberalnog miljea u svijetu, ali nije uspio ispuniti očekivanja kada su u pitanju njegovi veliki vanjskopolitički i nacionalni ciljevi, javlja Anadolu Agency (AA).

Macron je prethodno izgradio karijeru u bankarstvu, a na funkciju šefa Francuske došao je kao mladi lider koji prethodno nije obnašao dužnosti na koje se dolazi izbornim putem. Kao predsjednik Francuske je pokušao ostvariti svoje velike vanjskopolitičke snove koji se protežu od pozicije Francuske u Evropskoj uniji pa do Bliskog istoka i Afrike.

Međutim, unutrašnji problemi u Francuskoj i geopolitički trendovi na globalnom planu su rezultirali popriličnim krahom Macronove vanjskopolitičke avanture.

- Pokušaj da postane liderom Evrope -

Francuska slovi za zemlju koja je kroz historiju vodila nezavisnu i jaku vanjsku politiku.

Macron, koji svojim izjavama donekle podsjeća na bivšeg francuskog lidera Charlesa de Gaullea, pokušava iskoristiti to što Evropa ima nedostatak očitog lidera i nametnuti se na tu poziciju.

Na upražnjeno mjesto prvog lidera Evrope ukazuje nedavno saopćenje da se njemačka kancelarka Angela Merkel ne namjerava kandidirati na narednim izborima u toj zemlji, kao i izlazak Velike Britanije iz Evropske unije, te unutrašnji problemi kojima se nakon udara pandemije COVID-19 bave Italija i Španija.

Macron pokušava da se nametne kao lider Evrope, ali i kao lider koji vodi glavnu riječ i na Bliskom istoku za koji sve manji interes pokazuje i SAD, a čemu u prilog govori i mali interes pokazan za tu regiju u predizbornoj kampanji pred nedavne američke predsjedničke izbore.

- Macron ostao usamljen na ideji formiranja evropske vojske -

Macron nije pronašao rješenje za vraćanja popularnosti i podrške koja mu je usljed protesta i nereda u Francuskoj opala na 30-ak posto, pa se okrenuo ideji da predvodi reforme u Evropskoj uniji.

Formiranje jedinstvene vojske Evropske unije Macronova je ideja koju opravdava potrebom Unije za što većim uticajem u međunarodnoj zajednici.

Međutim, Macron je brzo ostao usamljen sa tom idejom jer je većina članica s rezervom gledala na prijedlog da odbrambeni suverenitet predaju Evropskoj uniji. Treba reži da većina članica EU preferira opstanak tradicionalnog NATO sistema zajedničke odbrane uz zadržavanje vlastitih oružanih snaga.

Još jedna od Macronovih ideja koja je izazvala velike kritike je to što je tražio da se ne počinju pregovori o članstvu zemalja Zapadnog Balkana sve dok Evropska unija u potpunosti ne provede vlastite reforme.

Ni ta Macronova ideja nije dobila podršku zvaničnog Brisela koji se odlučio za nešto manje metodološke izmjene procesa pristupanja novih članica i donio odluku o pokretanju pristupnih pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom.

- Macron se nije proslavio ni viđenjem uloge NATO-a-

NATO je najstarija vojno-politička organizacija na svijetu za koju je francuski predsjednik Macron prošle godine u Londonu kazao da je pretrpjela kliničku smrt.

On smatra da Evropska unija zato treba osnovati svoju vojsku i zauzeti aktivniju ulogu u međunarodnoj zajednici, što je naišlo na oštre kritike od NATO saveznika.

Njemačka kancelarka Merkel se odmah ogradila od Macronovih izjava i kazala da ne dijeli to mišljenje, već da smatra da je NATO nezamjenjiv kada je u pitanju sigurnost Evrope. Macronu je poručila da nema potrebe za radikalnom retorikom.

I američki predsjednik Donald Trump je kazao da su Macronove izjave uvredljive i da je NATO ponajviše potreban upravo Francuskoj.

Nakon što se suočio s žestokim kritikama saveznika, Macron se okrenuo Grčkoj i diplomatskoj potrazi za novim saveznicima nasuprot Turske. Prošlog ljeta je Macron iznio tvrdnju da je brod turske mornarice na Mediteranu presreo francuski brod koji je plovio pod okriljem NATO-a.

Turska je dokazima uvjerila NATO i ostatak svijeta u netačnost Macronovih tvrdnji, nakon čega je Macron saopćio da je Francuska suspendirala svoje učešće u NATO operaciji Pomorske straže.

- Podrška terorističkoj organizaciji u Siriji -

Francuska je poznata i po tome što podržava terorističku organizaciju YPG/PKK-a koja je po izbijanju rata u Siriji krenula u ostvarenje cilja uspostave paradržavne tvorevine na sjeveru Sirije.

Macron i dalje nastavlja tu podršku u Siriji, a u Jelisejskoj palati je i lično primio vođe terorista YPG/PKK-a. Francuska vojska, zajedno s američkom, obučavaju teroriste YPG/PKK-a u sjeveroistočnim sirijskim regijama Al Hasakahu i Deir ez-Zoru.

Macron tvrdi da je YPG/PKK-a pomogao u borbi protiv terorističke organizacije ISIS u Siriji i ne osvrće se na činjenicu da se borba protiv jedne terorističke organizacije ne vodi savezništvom sa drugom terorističkom grupom.

Turska je izvela uspješne vojne operacije u pograničnom pojasu na sjeveru Sirije i osujetila teroristički plan formiranja državne tvorevine koja bi ugrozila cjelovitost Sirije i predstavljala prijetnju Turskoj.

Uprkos Macronovoj podršci, nije uspio ni plan da se teroristima YPG/PKK-a na međunarodnoj sceni otvori prostor posredstvom takozvanog Nacionalnog vijeća Kurda Sirije (ENEKS).

- Neuspjeh u namjeri da Haftar vlada Libijom -

Macron je pokušao preuzeti ulogu kako bi se okončali višegodišnji sukobi u Libiji. Nedugo nakon što je preuzeo funkciju predsjednika, Macron je sukobljene strane dočekao u Parizu, ali pregovori nisu dali konkretne rezultate.

Macron je 2018. poduzeo opsežnije korake i u Parizu organizirao Samit o Libiji. Na samitu kojem je pored sukobljenih strana učestvovalo još 20 predstavnika, postignut je dogovor o izborima. Međutim, lider nelegitmnih snaga u Libii Khalifa Haftar je sabotirao samit i doveo do neuspjeha.

Francuski predsjednik je u cilju zaštite ekonomskih i geopolitičkih interesa u Libiji, umjesto vlade koju su priznale Ujedinjene nacije (UN) i međunarodna zajednica, podržao Haftara.

Haftar, koji je uživao podršku Francuske, doživio je niz neuspjeha pred libijskom vladom, a Macron je izgubio ono što je želio ostvariti u Libiji preko Haftara.

- Kolonijalna prošlost u Africi -

S druge strane, rezultate nije dao ni Macronov pokušaj nove političke inicijative i ostavljanja ”kolonijalne prošlosti” u Africi.

U okviru francuske ”Operacije Barkhane“, u području sahelske regije, na Zapadu Afrike pozicionirano je oko 5.000 vojnika, a snage su prisutne i u Obali Slonovače, Centralnoafričkoj Republici, Džibutiju i Demokratskoj Republici Kongo

Iako je Macron zauzeo stav o ”završenom kolonijalizmu“, te preusmjeravanjem određenih sredastava prema afričkim zemljama i vraćanjem ukradenih predmeta od historijske važnosti pokazao dobru volju, njegove aktivnosti u političkom smislu ostale su ograničene, a pojedini krugovi smatraju kako Francuska nije u potpunosti odustala od vojnog i kolonijalističkog stava na tom kontinentu.

- Bez rezlutata i u Libanu -

Macron koji je ove godine dva puta posjetio Liban, pokušao je usmjeriti libansku politiku.

Tokom posjete Macron je libanskim političarima zaprijetio i sankcijama, te kazao kako ukoliko budu provedene reforme, u oktobru će biti održana međunarodna konferencija za pomoć Libanu.

Ipak, to što političari u Libanu nisu podržali Macronov ultimatum, pokazalo je kako francuski lider nema uticaja u toj zemlji.

- Pokušaji posredovanja nisu urodili plodom -

Macron je kako bi povećao međunarodni uticaj pokušao zauzeti posredničku ulogu, ali je većina tih napora doživjela krah.

Macron je ruskog predsjednika Vladimira Putina dočekao 2019., a njegovi napori da popravi odnose između Moskve i Evrope u velikoj mjeri nisu naišli na podršku.

Pored toga što je ovaj pokušaj izazvao reakcije zemalja Istočne Evrope, Macron je u namjeri da pronađe rješenje pitanja između Rusije i Ukrajine organizirao samit u Parizu 2019., koji pored razmjene nekoliko zatvorenika nije imao konkretnije rezultate.

Na sličan način je pokušao popraviti odnose između SAD-a i Irana, ali nije uspio u tome da okupi predsjednike SAD-a Donalda Trumpa i Irana Hassana Rouhanija.

Macron je u sukobu između Azerbejdžana i Armenije podržao Jerevan, a to što nije imao ulogu u dogovoru o primirju kojeg su potpisale strane, i što je ostavljen van diplomatskog procesa, još su jedan poraz.

Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.
Srodne teme
Bu haberi paylaşın