Okružen fotografima koji su na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2026. koristili najsavremeniju digitalnu opremu, egipatski fotoreporter Fareed Kotb izdvajao se fotoaparatom iz sasvim drugog vremena.
Kotb je turnir dokumentovao gotovo 96 godina starim sklopivim fotoaparatom Zeiss Ikon Ideal 250/11, proizvedenim 1930. godine, iste godine kada je u Urugvaju održano prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu.
Njegov eksperiment, nazvan “Projekt 1930“, privukao je veliku pažnju na stadionima tokom jednomjesečnog prvenstva čiji su domaćini bile Sjedinjene Američke Države, Kanada i Meksiko.
“Moj cilj nije bio samo koristiti stari fotoaparat“, rekao je Kotb za Anadolu.
“Želio sam oživjeti iskustvo fotografije iz njenih ranih dana i povezati prvo Svjetsko prvenstvo s najnovijim izdanjem pomoću opreme proizvedene u istom periodu“, dodao je.
Kotb od 2019. radi kao fotograf za Afričku nogometnu konfederaciju (CAF), a ranije je izvještavao sa Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018., Katara 2022. te s Olimpijskih igara.
Za svoje treće Svjetsko prvenstvo želio je, međutim, potpuno drugačiji pristup.
Potraga za ispravnim fotoaparatom iz 1930. godine trajala je punih godinu dana.
“Na kraju sam pronašao profesionalni aparat, a zatim sam počeo istraživati kako se njime upravlja“, rekao je.
Pronalazak aparata bio je tek početak. Njegov originalni sistem koristio je staklene fotografske ploče, zbog čega je Kotb morao prilagoditi uređaj za korištenje negativ filma.
“Srećom, uspio sam“, kazao je.
Prve fotografije napravio je na utakmici Portugal – Hrvatska u Kanadi, a zatim i na susretu Kolumbija – Švicarska.
Neobičan prizor fotografa koji ispod crnog platna za fokusiranje koristi veliki sklopivi fotoaparat brzo je privukao pažnju gledalaca, službenih osoba i drugih novinara.
Kotb kaže da je tokom projekta razvio poseban odnos prema ovom aparatu.
“Osjećam da je postao dio mene i da između nas postoji posebna povezanost“, rekao je.
“Kad putujem s njim, imam osjećaj kao da svog malog sina vodim da vidi svijet. Bio je zatvoren toliko dugo“, dodao je.
Dodao je i da ga je rad s ovim aparatom na neki način vratio u prošlost.
“Kada tokom utakmice pogledam svoj fotoaparat, osjećam sreću. Kao da sam stigao iz nekog drugog vremena“, rekao je Kotb.
“Gotovo kao da se i sam aparat odjednom našao okružen modernom tehnologijom i začuđeno posmatra sve oko sebe“, tvrdi fotoreporter.
Najveća razlika između Kotbovog starog fotoaparata i moderne digitalne opreme kojom se služi većina sportskih fotografa jeste brzina.
Savremeni aparati mogu zabilježiti presudni trenutak u djeliću sekunde i snimiti desetine fotografija jednim pritiskom na okidač.
Kotbu je za svaku fotografiju bilo potrebno približno jednu minutu.
“Prvo otvorim aparat i slika se pojavi naopako“, objasnio je.
“Zatim kadriram prizor i stavim crno platno preko glave kako bih jasnije vidio sliku. Nakon toga ubacujem film i aparat prebacujem iz režima pregleda u režim snimanja. Cijeli postupak traje oko jedne minute za samo jednu fotografiju“, pojasnio je.
Takav spor i promišljen način rada potpuno je promijenio njegov pristup praćenju utakmice.
Za razliku od fotografa s laganim digitalnim aparatima, nije mogao trenutno usmjeriti objektiv prema igraču ili pratiti loptu.
Umjesto toga, morao je odabrati dio terena, pripremiti aparat i čekati da se akcija dogodi upravo na tom mjestu.
“Odaberem određeni dio terena i čekam šta će se dogoditi“, rekao je.
“To može biti korner ili napad ispred gola. Bio je to veliki izazov, ali sam na kraju ipak uspio napraviti kvalitetne fotografije“, kazao je.
Takva ograničenja zahtijevala su mnogo strpljenja, predviđanja i razumijevanja toka utakmice. Svaki kadar morao je biti pažljivo isplaniran jer nakon propuštenog trenutka nije bilo mogućnosti za ispravku.
Kotb ističe da cilj projekta nije bio dokazati da stara oprema može zamijeniti modernu sportsku fotografiju, već pokazati šta fotografiju čini vrijednom bez obzira na tehnologiju.
“Ovaj projekt bio je eksperiment kojim sam želio pokazati da vrijednost dobre fotografije ne zavisi isključivo od tehnološkog napretka“, rekao je.
“Ona zavisi i od ideje, strpljenja i načina na koji fotograf vidi svijet“, dodao je.
Nakon svake utakmice negativi su slani stručnjacima na razvijanje, a zatim su fotografije digitalizovane kako bi se mogle podijeliti sa savremenom publikom.
Na taj način spojena su dva razdoblja razdvojena gotovo cijelim stoljećem – crno-bijela era fotografije iz vremena prvog Svjetskog prvenstva 1930. godine i potpuno digitalizirani svijet Mundijala 2026.
Upravo je taj kontrast bio suština “Projekta 1930“ – podsjetiti na strpljenje i neizvjesnost ranih dana fotografije, istovremeno dokumentujući najveći nogometni turnir na svijetu fotoaparatom koji potiče iz godine njegovog nastanka.
