Španija je nakon 16 godina čekanja osvojila svoju drugu titulu svjetskog prvaka pobijedivši branitelja naslova Argentinu rezultatom 1:0 u finalu, čime je spuštena zavjesa na najveće Svjetsko prvenstvo u historiji.
Međutim, Svjetsko prvenstvo 2026., čiji su domaćini bile Sjedinjene Američke Države, Kanada i Meksiko, ostat će upamćeno po mnogo više od španskog trijumfa.
Prvi Mundijal sa 48 reprezentacija donio je nove nogometne priče i historijske debije, ali su ga obilježili i problemi s vizama, optužbe za rasizam, politički sporovi, kontroverze oko suđenja, rekordno visoke cijene ulaznica i nova pitanja o upravljanju FIFA-om.
- Nova generacija Španije stigla na vrh
Španska titula označila je dolazak nove generacije igrača koja je tradicionalni stil igre zasnovan na posjedu lopte spojila s većom brzinom i direktnijim pristupom.
Lamine Yamal bio je jedno od zaštitnih lica turnira, ali nije izostao ni učinak iskusnijih fudbalera.
Na putu do titule Španija je eliminirala Austriju, Portugal, Belgiju i Francusku prije nego što je u finalu savladala Argentinu i osvojila prvi naslov svjetskog prvaka nakon 2010. godine.
Argentina je Lionelu Messiju pružila novu priliku da dodatno obogati svoju impresivnu karijeru na svjetskim prvenstvima, ali je branilac naslova ostao na korak od podviga da postane prva reprezentacija nakon Brazila 1962. godine koja je odbranila titulu.
Cristiano Ronaldo postao je prvi nogometaš koji je postigao pogodak na šest različitih svjetskih prvenstava, što bi ujedno moglo biti njegovo i Messijevo posljednje učešće na Mundijalu.
- Prošireni format donio nove priče
Proširenje turnira sa 32 na 48 reprezentacija predstavljalo je najveću promjenu formata u gotovo tri decenije.
Iako su postojale bojazni da će biti mnogo jednosmjernih utakmica, nekoliko manje afirmisanih reprezentacija pokazalo je suprotno.
Zelenortska Ostrva plasirala su se u nokaut fazu na svom debitantskom nastupu, dok su Curacao, Jordan, Uzbekistan i Demokratska Republika Kongo ostvarili historijska učešća na svjetskoj sceni.
Maroko je ponovo imao zapažen nastup, stigavši do četvrtfinala nakon eliminacije Nizozemske poslije penala i pobjede nad domaćinom Kanadom.
Prošireni format uključio je i novu šesnaestinu finala te povećao broj utakmica na 104, što je dodatno opteretilo igrače, navijače i gradove domaćine.
- Vizna ograničenja narušila poruku o inkluzivnosti
FIFA je prvenstvo predstavljala kao najinkluzivnije u historiji, ali su restriktivne američke vizne i imigracione politike spriječile dio navijača i nogometnih radnika da prisustvuju turniru.
Organizacije za ljudska prava upozorile su da su navijači i radnici iz više zemalja učesnica bili suočeni s dugim čekanjima, neizvjesnošću ili zabranom ulaska, posebno oni iz država pogođenih američkim ograničenjima putovanja.
Probleme pri ulasku u SAD imali su navijači iz Maroka, Egipta, Jordana, Iraka i Uzbekistana, dok su šire mjere pogodile i građane Irana, Haitija, Senegala i Obale Slonovače.
Somalijskom sudiji Omaru Abdulkadiru Artanu odbijen je ulazak uprkos važećoj vizi, zbog čega nije mogao suditi na turniru.
Američke vlasti navele su da je odluka povezana s pitanjima nacionalne sigurnosti, dok su organizacije za ljudska prava kritikovale nedostatak javno predočenih dokaza i izostanak snažnije reakcije FIFA-e.
Organizacija Sport & Rights Alliance ocijenila je da su takve politike stvorile atmosferu straha i bile u suprotnosti s tvrdnjama FIFA-e da je prvenstvo otvoreno za cijeli svijet.
- Optužbe za rasizam obilježile nastupe Francuske i Mbappea
Rasizam je bio jedna od najkontroverznijih tema prvenstva, posebno u slučajevima koji su uključivali Francusku i njenog kapitena Kyliana Mbappea.
Nakon pobjede Francuske nad Paragvajem, paragvajska senatorica Celeste Amarilla objavila je rasističke komentare usmjerene prema Mbappeu.
Francuski nogometni savez podnio je prijavu, a francusko tužilaštvo pokrenulo istragu zbog moguće javne uvrede s otežavajućim okolnostima ili poticanja rasne mržnje.
Komentare su osudili francuski predsjednik Emmanuel Macron, paragvajske vlasti i međunarodne organizacije za ljudska prava.
Nova polemika izbila je uoči polufinala Španija – Francuska kada je bivši španski premijer Mariano Rajoy napisao da Francuska ima snažnu reprezentaciju, ali praktično “nema francuskih igrača“.
Izjava je protumačena kao osporavanje francuskog identiteta tamnoputih igrača i onih migrantskog porijekla. Rajoy je odbacio optužbe za rasizam, tvrdeći da su njegove riječi izvučene iz konteksta.
Slična retorika pojavila se i među pojedinim političarima u Argentini.
FIFA-in sistem za praćenje društvenih mreža registrovao je više od 89.000 uvredljivih objava tokom grupne faze, od čega je 11 posto sadržavalo rasističke poruke.
- Odluka o Balogunu otvorila pitanje političkog utjecaja
Jedna od najvećih kontroverzi odnosila se na američkog reprezentativca Folarina Baloguna.
Nakon crvenog kartona, koji je dobio zbog nepropisnog starta na meču protiv Bosne i Hercegovine, bio je suspendovan, ali je FIFA kasnije suspendovala automatsku zabranu nastupa i omogućila mu igranje protiv Belgije.
Odluka je donesena nakon što je američki predsjednik Donald Trump javno zahvalio FIFA-i i, prema navodima medija, kontaktirao predsjednika FIFA-e Giannija Infantina.
Nogometni savez Belgije uložio je protest tvrdeći da je narušen disciplinski postupak i da je politika utjecala na sportsku pravdu.
Evropski političari i stručnjaci za upravljanje sportom zatražili su nezavisnu istragu, dok je Vijeće Evrope upozorilo da politički motivisane odluke narušavaju kredibilitet FIFA-e i integritet međunarodnog nogometa.
Belgija je na kraju pobijedila SAD, ali je slučaj Balogun ostao jedna od najvećih kontroverzi turnira.
- VAR ponovo izazvao brojne polemike
Tehnologija videosudije (VAR) ponovo je izazvala podjele među igračima, trenerima i navijačima.
Posebno je sporna bila pobjeda Argentine nad Egiptom, kada su odluke o penalima i mogućim prekršajima izazvale optužbe za nedosljednost i favoriziranje.
Kontroverzne odluke tokom grupne i nokaut faze obnovile su kritike na račun kriterija za intervenciju VAR-a, trajanja pregleda snimaka i nedostatka jasne komunikacije sa gledaocima na stadionima.
Iako je FIFA nastavila braniti tehnologiju kao sredstvo za ispravljanje očiglednih grešaka, kritičari su tvrdili da su slične situacije različito tretirane od utakmice do utakmice.
- Političke tenzije preselile na stadione
Prvenstvo je održano u vrijeme velikih međunarodnih napetosti, posebno između Irana i SAD-a.
Učešće Irana postalo je politički osjetljivo zbog eskalacije sukoba na Bliskom istoku, što je utjecalo na sigurnost, putovanja navijača i javne događaje.
FIFA je također zabranila unošenje zastava, transparenata i drugih obilježja povezanih s Falklandskim ostrvima na polufinalnu utakmicu Argentine i Engleske.
Utakmica je proglašena visokorizičnom zbog dugogodišnjeg spora između Argentine i Ujedinjenog Kraljevstva.
Ta odluka ponovo je otvorila raspravu o granici između legitimnog nacionalnog izražavanja i zabranjenih političkih poruka.
- Rekordne cijene ulaznica izazvale negodovanje
Visoke cijene ulaznica bile su jedan od glavnih razloga nezadovoljstva navijača.
Gledaoci su se suočili s rekordnim zvaničnim cijenama, skupim preprodajama karata te visokim troškovima putovanja i smještaja u tri zemlje domaćina.
Engleski reprezentativac Marc Guehi politiku određivanja cijena nazvao je besmislenom, nakon što su pojedine ulaznice za utakmicu za treće mjesto koštale stotine funti, dok su dijelovi stadiona ostali prazni.
Premijum ulaznice za finale dostizale su cijene od više desetina hiljada dolara, a na sekundarnom tržištu bile su još skuplje.
- Amerikanizacija i komercijalizacija nogometa
Turnir je donio izraženiji zabavni koncept po uzoru na američke profesionalne sportove.
Prošireni programi prije utakmica, komercijalni sadržaji, zabavni programi na stadionima i prijedlog da finale dobije spektakl nalik Super Bowlu podijelili su javnost.
Prvi nastup u poluvremenu finala Svjetskog prvenstva okupio je Madonnu, Justina Biebera, BTS, Shakiru i Burna Boya, uz dirigenta Gustava Dudamela, hor PS22 s Chrisom Martinom iz grupe Coldplay te Muppetse.
Dok su jedni pohvalili spektakl i pokušaj privlačenja nove publike, drugi su upozorili da komercijalni prekidi, zabavni sadržaji i korporativni interesi mijenjaju tradicionalni ritam nogometa i udaljavaju obične navijače od najvećeg svjetskog sportskog takmičenja.
