Senegalski predsjednik Bassirou Diomaye Faye izjavio je u ponedjeljak da je borba za istinu i pravdu za masakr u Thiaroyeu borba za dušu Senegala i Afrike.

"Borba za Thiaroye je borba za dušu Senegala i Afrike, kako nijednom narodu više nikada ne bi bila uskraćena njegova historija, dostojanstvo, pa čak ni pravo na slobodno postojanje", rekao je na ceremoniji u Dakaru povodom 81. godišnjice masakra u Thiaroyeu u vojnoj kasarni u istoimenom gradu, gdje su francuske snage ubile afričke vojnike koji su se borili za Francusku tokom Drugog svjetskog rata pod kolonijalnom vlašću i vratili se u Senegal 1944. godine.

Prije ceremonije, predsjednik Faye i strani gosti položili su vijence na simboličnom vojnom groblju, a prisustvovali su diplomatski predstavnici i brojni pozvani gosti, uključujući porodice senegalskih vojnika koji su služili u francuskoj kolonijalnoj vojsci.

"Borba za pravdu nikada neće biti izbrisana iz našeg kolektivnog sjećanja. Krvoproliće je bilo krvoproliće Afrike", rekao je Faye.

Rekao je da su naređena arheološka iskopavanja na lokalitetu Thiaroye i da je Francuska, putem svog predsjednika, ponudila pomoć dijeljenjem svog stručnog znanja sa senegalskim arheolozima.

"Ovaj rad na sjećanju također je usmjeren na budućnost. Vlada je posvećena jačanju historije Thiaroyea u našim školskim programima. Ovaj prijenos se mora nastaviti. Naša djeca moraju znati njegove priče i događaje", naglasio je.

Mamadou Diouf, predsjedavajući odbora za obilježavanje masakra u Thiaroyeu, rekao je da 1. decembar pruža priliku za ponovnu procjenu naslijeđa kolonijalnog režima.

Istakao je neriješene aspekte masakra i pozvao na intenziviranje historijskih istraživanja, naglašavajući da Thiaroye ostaje vitalni dio kolektivnog pamćenja Afrike.

"Naš jedini vodeći princip ostaju zahtjevi za istinom", rekao je, pozivajući afričke zemlje da istraže i dokumentiraju zločine kolonijalnog doba.

Senegalski strijelci, afrički vojnici koje su Nijemci zarobili u Drugom svjetskom ratu, a kasnije oslobodili Amerikanci 1944. godine, bili su zatočeni u kasarni Thiaroye u blizini Dakara dvije sedmice.

Kada su zahtijevali neisplaćene bonuse i ratnu odštetu, francuski vojnici su ih strijeljali, optužujući ih za pobunu.

Francuski zapisi navode smrt 30 do 70 vojnika, dok historičarka Armelle Mabon u svojoj knjizi procjenjuje broj žrtava na 400.