Udruženje sazlija iz Živinica: Saz i sevdalinku kao lijek za dušu pronose diljem BiH i Evrope

ŽIVINICE (AA) – Muzika je univerzalni jezik koji povezuje milijarde ljudi širom svijeta. Bez obzira na jezičku barijeru, osjećanja uz muziku su jednaka za sve. Za muziku su potrebni srce i duša, koji su izrazito važni za saz i sevdalinku. 

Saz je u Bosnu i Hercegovinu došao za vrijeme Osmanskog carstva i zadržao se sve do danas. Saz i sevdalinka, koji najbolje idu jedno uz drugo, povezuju ljude ne samo u državi nego i šire, bez obzira da li govore istim jezikom ili ne. Jedno je važno – emocija.

Da se saz ne može svirati ”svakako” svjesni su i članovi Udruženja sazlija ”Sevdah” iz Živinica. Za saz i sevdalinku, saglasni su, potrebna su osjećanja i raspoloženje, a i najmanja greška je primjetna.

Udruženje ”Sevdah”, koje broji oko 20 aktivnih sazlija iz nekoliko gradova širom zemlje, obnovljeno je 2013. godine, a zapravo je formirano tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. godina. Njihov glavni cilj je sačuvati tradiciju od zaborava i nadgraditi je. Sazlije nastoje da svojom svirkom ne asociraju samo na jedno područje nego pokažu da sevdalinka predstavlja cijelu BiH.

- Nastupi u zemlji, regionu i Evropi -

Sazlije prilikom nastupa nose i bosansku narodnu nošnju, ali i gradsku. Prilikom većih koncerata i odijevanjem u nošnju, sazlije nastoje poručiti da se sevdalinka ne može i ne smije personalizirati samo s jednim narodom.

Predsjednik Udruženja Selmir Šljivić, pojasnio je kako, ovakvog ili sličnog udruženja, nema sve do Istanbula. Sazlije se sastaju jednom sedmično i sviraju. Članovi sviraju u takumu, što dolazi iz turskog jezika i jedno od značenja je tucet.

”Mi smo tucet nečega jako lijepog, tucet dobrih i kvalitetnih sazlija koji sviraju orkestarski, isključivo pjesme sevdalinke. Isto tako, naše sazlije su osposobljene i s ogromnim iskustvom i ćejfom sviraju i napose. Gostujemo diljem Bosne i Hercegovine, kao i u inostranstvu“, rekao je Šljivić.

U ovoj godini, koja je za Udruženje bila najplodonosnija, gostovali su u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, a kruna je bila cjelovečernji koncert u Frankfurtu. U toku su pregovori za nastup u Turskoj, Istanbulu, gdje živi veliki broj ljudi porijeklom iz BiH i Sandžaka, kao i američko-kanadska turneja.

- Sevdah i saz, lijek za dušu i ”ispušni ventili”-

Govoreći o saradnji s udruženjem iz Istanbula, Šljivić je kazao kako sazlije imaju određenu bojaznost kako svirati ljudima koji su maestri u sviranju saza.

”Naš melos zahtijeva obradu sevdalinke, obradu kompozicije na jedan način, dok je melodija pjesama u Turskoj drugačija, tako da mi sviramo na svoj način, oni na svoj, ali je jedinstvena glavna poveznica – naš lijepi saz”, pojasnio je Šljivić koji saz svira u udruženju svira od 2013., mada se ljubav prema ovom instrumentu javila mnogo ranije.

Saz mu, dodaje, predstavlja mnogo jer i ovaj instrument je kao i sevdalinka, pun osjećaja, ljubavi i liječenja duše, što njemu zbog ubrzanog načina života daje mogućnost odmora.

”Kada se čovjek napuni negativne energije, jedan od 'ispušnih ventila' jesu saz i sevdalinka, odnosno moji ljudi koji se nalaze u našem udruženju, gdje baš liječimo dušu“, rekao je Šljivić.

Šljivić je ujedno i jedan od najmlađih članova, a prosjek godina sazlija udruženja je između 55 i 60 godina. Smatra kako su potrebne nove generacije koje će preuzeti odgovornost sviranja saza i pjevanja sevdalinke.

”To je ono što smo ustvari mi. Svi znamo da nacija, koja ne poštuje i nema svoju historiju, nema ni svoju budućnost. Tako da, mi imamo ogromnu odgovornost da sačuvamo sevdalinku i prenosimo diljem svijeta ono što mi najbolje znamo – da smo dobri ljudi, domaćini, dobro i lijepo pjevamo i sviramo i predstavljamo sve ono što je naša lijepa sevdalinka”, pojasnio je Šljivić.

- Sevdah se pjeva iz duše -

Članovi udruženja jedni drugima tepaju da su “mladići“, a ”najmlađi“ je Hamid Imamović (80).

Imamović je šest godina član udruženja.

”Saz mi čini veliko zadovoljstvo. Što sam više sa sazlijama, meni se čini da ću sve više živjeti uz saz. Saz mi dozvoljava i omogućava da bolje živim. Sevdalinka je pjesma koja je prenošena stoljećima, ona nije tek sad napisana”, rekao je Imamović.

Dodao je kako se sevdalinka prenosila s koljena na koljeno i da se ”sevdah pjeva iz duše i ne može se pjevati svakako”.

Smatra kako su za sevdah važni i raspoloženje, ali i dobro društvo.

“Sevdah se ne može pjevati svakako. Naročito na sazu. Sevdah na sazu kad se pjeva, tu nema falša. Nema. Tu se vidi mala sitnica, baš se vidi. Dok će harmonika i drugi instrumenti pokriti (greške, op.a.)”, rekao je Imamović.

Imamović se sa sazom druži petnaestak godina i pojašnjava kako nije lako početi svirati u njegovim godinama.

“Mlad čovjek bolje shvaća. Ja saz ne sviram dugo, ali sevdah pjevam dugo“, rekao je Imamović.

Dodao je kako se sazlije trude da podmlađuju kadar i imaju kome ostaviti ono što oni nastoje zaštititi.

”Ovaj sevdah da ostane. A ja mislim, ako Bog da, da će imati na kome da ostane i da će ostati“, rekao je Imamović koji je dodao kako je saz naučio svirati od svojih kolega iz Udruženja.

Sazlije će nastupiti u okviru Dana dijaspore općine Živinice, kada će održati cjelovečernji koncert, odnosno ”Festival saza“, koji će biti organiziran prvi put.

Prvi dan Dana dijaspore općine Živinice bit će održan 24. decembra, a sazlije će koncert održati sljedećeg dana u 18 sati. Jednodnevni Festival saza će biti koncipiran kao cjelovečernji koncert gdje će sazlije iz Bosne i Hercegovine, a i šire, imati priliku učestvovati u takmičarskom dijelu. Pobjednik će ponijeti laskavu titulu prvog saza Festivala.