Kultura i Umjetnost

Dragana Radoja, konzervator i restaurator za tekstil u Muzeju RS-a: Svaki predmet je priča za sebe

Svi predmeti moraju proći proces konzervacije, a u slučaju da su previše oštećeni, restauracijom im se vraća prvobitni izgled

Gorana Jakovljevic   | 29.02.2020
Dragana Radoja, konzervator i restaurator za tekstil u Muzeju RS-a: Svaki predmet je priča za sebe Foto: Miomir Jakovljevic - Anadolu Agency

Banja Luka

Dragana Radoja, viši kozervator i restaurator za tekstil u Muzeju Republike Srpske i master konzervator za arheološki materijal i skulpturu, za svoj posao kaže da je vrlo interesantan jer podrazumijeva rad s različitim materijalima i predmetima iz različitih perioda i oblasti.

"Svaki predmet iziskuje novo kreativno rešenje, uvek se radi nešto drugačije. Niste ušemljeni, niste u rutini, svaki predmet je priča za sebe. Naravno, slične su metode u okviru procesa konzervacije koja služi zaštiti, ali predmetu koji je značajno oštećen, samo restauracija vraća prvobitan izgled. Najkreativniji dio ovog procesa je rekonstrukcija nedostajućih dijelova, koji se nadomještaju isključivo na osnovu dokumentacije",  navela je Dragana Radoja u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Trenutno ona radi na dvjema anterijama koje pripadaju zbirci tekstila Etnološkog odjeljenja Muzeja Republike Srpske. Proces je započeo još prošle godine, a prema njenim riječima, konzervacija ovakvih predmeta zahtijeva duži proces rada jer su poprilično oštećeni i zaprljani.

Inače, postupak konzervacije se sastoji od nekoliko faza, od mehaničkih čišćenja do ispitivanja uslova za daljnje tretmane, kao što je pranje, jer ako predmet pušta boje, to nije dozvoljeno...

"Ovi predmeti su to dozvoljavali, međutim fizički su vrlo oštećeni. Prve faze su urađene. Jedna od anterija je završena, potrebno je samo da se uradi uložak i da se odloži na čuvanje u određenu vrstu kutija i pod određenim uslovima", rekla je Radoja.

Kada je u pitanju druga anterija, prva faza je završena, odnosno fizičko i mehaničko čišćenje, a Dragana Radoja sada radi na stabilizaciji osnovnog materijala i postave. Pojasnila je da slijedi farbanje svilenog krepelina u odgovarajuću boju, odnosno osnovnu boju materijala, a nakon konsolidacije će ova anterija biti spremna za izlaganje, zajedno s još pet sličnih eksponata iz perida kraja 19. vijeka.

U Draganine vješte ruke dospijevaju predmeti u raznim stanjima. Nedavno je završila restauraciju haljine supruge bana Todora Lazarevića, Nadežde, koju je banica nosila na jednom od balova. Haljina s početka tridesetih godina prošlog vijeka bila je u veoma lošem stanju, ali je sada spašena.

"Svaki predmet vrijedi spašavati. Iako svaki predmet ima svoju priču, svoj kulturno-istorijski značaj i mjesto u muzejskoj zbirci, prioritet u pristupu procesu zaštite imaju najugroženiji, ili eksponati koje spremam za izlaganje. Sve što može da se sačuva, da se spase, mi to radimo...", rekla je Dragana Radoja.

Ponekad nije moguće pripremiti predmet za izlaganje jer bi došlo i do naknadnih oštećenja.

"U tom slučaju se uradi konzervacija da bi se takav predmet koliko toliko očuvao, ali se rade replike koje se izlažu publici, a originali se čuvaju kao podatak, dokument da to nešto postoji", rekla je Radoja.

Potrebnu opremu i materijale ovdašnji konzervatori i restauratori nabavljaju u inostranstvu, uglavnom u Beogradu i Zagrebu. Uslovi u kojima se radi nisu baš idealni, a zbog rada s raznim vrstama hemikalija potrebna je adekvatna ventilacija, kao i zaštitna oprema.

Dragana Radoja ovim poslom bavi se 14 godina, a priča da je oduvijek bila u svijetu umjetnosti i željela je da studira slikarstvo.

"Krenula sam u pravcu umetnosti, ali sam se ipak vratila dizajnu tekstila. Konzervacija jeste primenjena umetnost, ali nisam studirala slikarstvo, umetnost kao umetnost, nego dizajn tekstila i odeće. U svetu se od konzervatora traži da zna još nešto osim tekstila, pa kad mi se ukazala mogućnost za master studije u Beogradu, završila sam konzervaciju za arheološki materijal i skulpturu", kaže Radoja.

Bosni i Hercegovini, kaže, nedostaje stručnjaka u ovoj oblasti, a manji muzeji u RS-u uopšte nemaju konzervatora iako bi u svakom muzeju svako odjeljenje trebalo da ima konzervatora.

"To nanosi ogromnu štetu jer puno toga nije urađeno, puno toga stoji u deopima, niko nije ni video i ne zna da postoji, nije evidentirano", kaže Radoja.

Prema njenim riječima, sve što su spasili obično ide na izložbu, prvo u Muzeju RS, a onda dalje u BiH i region. Dragana je radila i na predmetima koji čine izložbu Zmijanjskog veza, koja sada ima internacionalni život obzirom da je, osim u gradovima regiona, ovu izložbu i njenu prezentaciju imali priliku da vide i u Moskvi, Beču, Solunu...


Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.
Srodne teme
Bu haberi paylaşın