Vesna Bešić 

Marš mira, trodnevno pješačenje koje se organizuje od 2004. godine u okviru obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, simboliše čuvanje sjećanja i sprečavanje negiranja onoga što se u ljeto 1995. godine dogodilo u Srebrenici i njenoj okolini.

Učesnici Marša mira pješače od Nezuka do Potočara i Srebrenice – obrnutim smjerom od onoga kojim su Srebreničani tog ljeta '95. bježali pokušavajući doći do slobodnog teritorija.

Marš mira su pokrenuli preživjeli Srebreničani. Preživjeli, koji su se nakon pada Srebrenice našli u Švicarskoj, na ovaj način pokušavaju da sve negativne stvari iz '95. pretvore u neke pozitivne vrijednosti, da mržnju pretvore u ljubav, smrt u život, rat u mir.

Dok hoda trasom kojom se kretao i '95. godine, Muhizin Omerović se prisjeća dešavanja tokom njegovog "puta spasa", koji je trajao 62 dana. Pokazuje gdje se šta nalazilo, ali i podsjeća na vrijeme kada su počeli sa realizacijom Marša mira.

"Mislim da je svako od nas, ko je prešao ovaj put 1995. godine, imao želju da ponovo prođe istim tim putem kako bi se sjetili gdje su ostali ti naši drugovi, prijatelji, braća, očevi, koji su bili s nama u koloni. Sama ideja je počela da se realizuje odmah 1996. godine u Švicarskoj, ne u BiH, jer je tada još uvijek bilo nemoguće. Dakle, u Švicarskoj je 1996. godine, između Luzerna i Berna, organizovan Marš. Desetine ljudi, koji su preživjeli i odmah nakon pada Srebrenice otišli za Švicarsku, tamo su se tada organizovali", ispričao je Omerović za Anadolu Agency (AA).