Članovi porodica žrtava genocida i brojni građani okupili su se u petak na stratištu Godinjske bare u Trnovu, 30-ak kilometara od glavnog grada BiH, Sarajeva, mjestu na kojem su pripadnici zloglasne srpske jedinice "Škorpioni", prije tačno 31 godinu, pucnjima u leđa ubili šestoricu Bošnjaka iz Srebrenice, među kojima je najmlađi imao 16 godina, javlja Anadolu.
Mjesto stradanja, na kojem ni nakon više od tri decenije nema spomen-obilježja, obišli su članovi porodica i predstavnici Organizacionog odbora za obilježavanje genocida u Srebrenici, brojni Srebreničani i lokalni mještani, gdje je položeno cvijeće, proučeni odlomci iz Kur’ana. Održan je i kratak historijski čas sa podsjećanjem na stradanja Bošnjaka.
Šestoricu Bošnjaka, dječaka i muškaraca iz Srebrenice, na mučki način, pucnjima s leđa, ubili su pripadnici srbijanske jedinice "Škorpioni" u julu 1995. godine u Trnovu. Ubijeni su Safet Fejzić (17), Azmir Alispahić (16), Sidik Salkić (36), Smail Ibrahimović (35), Dino Salihović (18) i Juso Delić (25).
- "Heroj nije onaj ko puca čovjeku vezanih ruku u leđa"
Među okupljenima danas na lokalitetu Godinjske bare bio i Sejdalija Delić, brat ubijenog Juse Delića, koji je u trenutku ubistva imao 25 godina. Kazao je da porodica već 31 godinu dolazi na mjesto zločina kako bi odala počast nevinim žrtvama.
"Evo, i nakon 31 godinu dolazimo ovdje da proučimo Fatihu i odamo počast ovim nevinim mladićima koji su na monstruozan i zvjerski način mučeni i ubijeni", rekao je Delić.
Prisjetio se trenutka kada je prvi put pogledao videosnimak egzekucije, navodeći da nije mogao prepoznati vlastitog brata zbog težine zločina.
"Kada sam prvi put gledao taj snimak, bio sam skamenjen. Zamišljao sam sebe među tim momcima, jer sam i sam prošao kroz sve to. Na slobodnu teritoriju izašao sam nakon više od dva mjeseca lutanja. Gledao sam taj snimak i zamišljao da sam i ja mogao biti na njihovom mjestu", kazao je.
Dodao je da je identitet njegovog brata potvrđen tek nakon DNK analize.
"Nisam ga mogao prepoznati, a možda je i bolje što nisam. Tek je DNK analiza potvrdila da je među ubijenima bio moj brat. Kasnije smo, po košulji u kojoj je otišao, definitivno utvrdili da je riječ o njemu", rekao je Delić.
Istakao je da ga posebno boli činjenica da ni tri decenije nakon zločina na Godinjskim barama ne postoji dostojno spomen-obilježje.
"Poslije 31 godinu nemamo ni spomen-ploču na ovom mjestu. Nemam riječi za to. Svijet nas je izdao. Srebrenica je bila zaštićena zona, a kada je trebala pasti, ostavljeni smo sami. Danas se ponovo govori o raznim podjelama, o nekon trećem entitetu, a sve se to toleriše", rekao je.
Govoreći o pripadnicima jedinice "Škorpioni" i samom zločinu, Delić je poručio da ljudi koji ubijaju zarobljene i vezane civile ne mogu biti heroji.
"To nisu heroji, to su kukavice. Heroj nije onaj ko puca čovjeku s vezanim rukama u leđa. To su ubice koje su cijelog rata činile zločine", kazao je.
Predsjednica Udruženja "Majke enklave Srebrenica i Žepa" Munira Subašić rekla je da je najveća tuga to što mjesto zločina ni danas nije obilježeno.
"Žao mi je što ovdje nemamo obilježje, jer ono što se zabilježi ne zaboravlja se. Danas više nije pitanje gdje ćemo doći, jer gotovo svako mjesto u Bosni i Hercegovini ima neku grobnicu", rekla je Subašić.
Poručila je da je "svako mjesto u Bosni i Hercegovini, a posebno na prostoru entiteta Republike Srpske, natopljeno krvlju nevinih ljudi", te dodala da se ponekad boji da hoda po kostima nečijeg djeteta.
Pozvala je majke svih nacionalnosti da se ujedine u osudi zločina i očuvanju istine.
"Mi djecu rađamo iz ljubavi i iz ljubavi ih moramo odgajati i tražiti. Zato pozivam sve majke svijeta, a posebno majke Bosne i Hercegovine, da se ujedine, osude zlo i sve ono što se dogodilo. Mlade pozivam da uče i pišu, jer ono što ostane zapisano neće biti zaboravljeno", rekla je.
Subašić je uputila apel i porodicama koje su pronašle posmrtne ostatke svojih najmilijih da daju saglasnost za njihov ukop.
"Svaki čovjek kada se rodi ima pravo na svoje obilježje. Kolika god da je razlika između živog i mrtvog, još je veća razlika između mrtvog i nestalog. Mrtvi imaju svoje mjesto, a nestali kao da nikada nisu ni postojali", poručila je.
Zločin nad šestoricom civila bošnjačke nacionalnosti pripadnici "Škorpiona" su snimili kamerom. Tokom suđenja Slobodanu Miloševiću 2005. godine, snimak strijeljanja je objavljen, nakon čega je obišao svijet.
Na snimku se vidi se kako nekolicina pripadnika "Škorpiona", od kojih neki imaju crvene beretke na glavama, iz kamiona izvode šestoricu vezanih civila. Uz pogrdne riječi i uvrede, potom ih odvode u šumu, a zatim na proplanku pojedinačnim hicima i rafalima četvoricu ubijaju s leđa.
Žrtvama na tlu, počinioci su potom iz neposredne blizine pucali u glave. Preostala dvojica zarobljenika bila su primorana da tijela prenesu, a zatim su "Škorpioni" i njih ubili u obližnjoj polusrušenoj kući.
U maju 2023. Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu pravosnažno je osudio bivše rukovodioce Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na po 15 godina zatvora za udruženi zločinački poduhvat u šest općina u BiH, među kojima je i zločin u Trnovu.
Osim toga, presudom Višeg suda u Beogradu iz 2007. godine, četvorica nekadašnjih pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni” – Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić – osuđeni su na ukupno 53 godine zatvora za ubistva Srebreničana počinjena kod Trnova.
U Hrvatskoj su bivši pripadnici “Škorpiona” Milorad Momić i Slobodan Davidović osuđeni na po 15 godina zatvora za zločin kod Trnova.
