TREBINJE
Meral Balota
Sutra će se navršiti 20 godina otkako je preminuo hrabri amaterski glumac i juniorski plivački prvak, 26-godišnji Srđan Aleksić, mladić kojeg su četvorica srpskih
vojnika ubila jer je branio svoga prijatelja, Bošnjaka Alena Glavovića.
Ekipa agencije Anadolija (AA) je tim povodom posjetila njegov rodni kraj Trebinje i njegovog oca Radu Aleksića.
Rade Aleksić smatra da se djelo njegovog sina ne može nazvati hrabrošću, jer tvrdi da bi se u ''datom trenutku isto ponio svako ko ima ljudskosti u sebi''. Prisjeća se
kako su se tih dana nad Trebinjem navlačili tmurni oblaci, najavljujući užas.
„To je bilo 21. januara 1993. godine kada me poznanica pozvala i rekla da je Srđan u nesvijesti i da su ga prevezli u bolnicu. Dva momka koja su ga dovezli ispričali
su mi šta je bilo. Četvorica srpska vojnika htjeli su ubiti Alena Glavovića, a Srđan se umiješao. Alen je, preplašen, pobjegao, a Srđan je ostao na zemlji gdje je od
siline udaraca pao u komu. Sedam dana se borio za život. Umro je 27. januara, na Savin dan. Imao je samo 26 godina“, kazao je Rade Aleksić u ispovijesti za agenciju
Anadolija (AA).
On ističe da postoji simbolika u datumu smrti njegovog sina.
„Sveti Sava je pripovijedao toleranciju, strpljenje, ljubav i bratstvo, odnosno sve ono što krasi čovjeka“, veli Rade.
Sjetno kaže kako bi njegov voljeni sin danas imao 46 godina, a on unuke s kojim bi se igrao i radovao.
„Ali, sada imam sjećanje i ponos na svog sina Srđana i njegovo djelo“, nastavio je on.
Naglasivši da mu je opća nesreća tadašnjih dana na neki način pomogla da lakše prebrodi gubitak voljenog sina. Rade se sjeća kako tada nije bilo dana, a da se nisu
sahranjivali mladići stradali na ratištu. Pa, ipak, kako veli, čovjek vremenom osjeti prazninu.
„Čovjeku se stegne srce. Ja sam godinu i po dana prije Srđana izgubio mlađeg sina u saobraćajnoj nesreći. Ali, opet, danas me sretne čovjek koji me u životu nije vidio
i prepozna me. I zna za Srđana. Vidim da mu je drago što me sreo i što je upoznao Srđanov slučaj. Tada mi je suza u oku. Sve je više takvih susreta. I ja sam, pored
sve tragedije, zadovoljan čovjek“, naglasio je Rade Aleksić.
Ističući da „nije njegovo da sudi“, otac Rade je dodao da su institucije odredile kaznu zločincima koji su usmrtili Srđana. Jedan od četvorice napadača je poginuo u
ratištu, a ostala trojica su dobili zatvorsku kaznu od dvije godine i četiri mjeseca.
„Ja ne mogu oprostiti. To bi bilo apsurdno. Ali, nemam ni neke zlobe u sebi, niti njima želim zlo tim ljudima. Neka sve ide svojim tokom. Ja se nadam, ako imaju imalo
ljudskosti u sebi, da će ih gristi savjest“, izjavio je on.
Dodaje kako često razgovara sa Alenom Glavovićem koji njegovom sinu duguje život. Alen danas živi u Švedskoj, ali nije zaboravio oca njegovog spasitelja.
On je kazao da Alen svake godine dolazi u Trebinje i da zajedno obilaze Srđanov grob. Kada, veli, pomiluje Alenovu djecu, kao da je pomilovao i svog sina.
„Alen ima dvoje divne djece. Neki mi se osjećaj javi, kao da je u njima dio mog Srđana jer im je oca spasio. Ta djeca su kao moja unučad. Alen ih fino vaspitava i
stalno im provlači Srđana. Mislim da je to dobro za djecu jer to u njima gaji humanost i čovječnost“, priča Rade.
U Trebinju danas postoji jedan sportski centar nosi naziv „Srđan Aleksić“, kao i memorijalni plivački miting koji nosi njegovo ime.
Govorilo se o izgradnji spomenika Srđanu Aleksiću, ali to se do danas nije ostvarilo. Mnogi gradovi poput Sarajeva, Tuzle, Prijedora i Novog Sada, imaju ulicu koja
nosi Srđanovo ime. Uskoro će, otkriva Rade, i jedna ulica u Podgorici nositi ime tog heroja.
Rade Aleksić ističe da su gradnja spomenika i davanje naziva ulicama po Srđanu lijepa djela, ali samo ''ukoliko Srđan i njegovo djelo živi u čovjeku''.
„Dobrota i ljubav da vlada između ljudi. Srđana nema, ali ta poruka je ono što je od njega ostalo. Čini mi se da je toga sve više jer mnoge organizacije mladih uzimaju
Srđana za uzora. To je ono što je važno. Moja poruka je ta da je Balkan lijep i prostran. I ima mjesta za sve, ukoliko u nama živi čovjek. Trebaju se narodi između
sebe poštovati. Iz tog poštovanje proizlazi jedan lijep suživot“, poručio je on.
-Ljudskost u ratom užasu-
Trebinjski novinar Nebojša Kolak kazao je u izjavi za AA da se Rade Aleksić hrabro nosi sa onim što ga je zadesilo i da živi s velikim ponosom na svog pokojnog Srđana.
On dodaje da postoji još ljudskih i toplih priča iz rata, ali da ljudi, nažalost, često nemaju hrabrosti stati pred kamerama i razgovarati o tome.
„Imate nedaleko odavde priču. Kod pruge, u mjestu Hum, dvojica Srba su vukli muslimana koji je od granate ostao bez nogu. I vukli su ga neki kilometar i po. Nažalost,
na samom ulazu u jednu željezničku stanicu pala je granata i sve trojica su poginula“, rekao je Kolak.
-Alen na Srđanovom grobu-
Alen Glavović, koji je zahvaljujući Srđanu preživio rat danas živi u Švedskoj sa suprugom i dvoje djece. Priča da svaki dan misli o Srđanu i razmišlja o tome kako ne
bi bio živ da nije bilo njega.
Duboko sam zahvalan Srđanu. Žalim što ne mogu svoju zahvalnost podijeliti s njim.
Svake godine odem u Trebinje. Moja dužnost je posjetiti Srđanov grob. I svaki put odem do njegovog oca Radeta“, rekao je Alen.
-Film o Srđanu-
Poznati režiser Srđan Golubović, nadahnut herojskim činom Srđana Aleksića, snimio film „Krugovi“, čija je premijera upriličena na ''Sundance festivalu'' u Sjedinjenim
Američkim Državama (SAD).
“Posvećen je čovjeku koji je heroj mog vremena. To je Srđan Aleksić iz Trebinja koji je spasio život svog sugrađanina muslimana, civila, i izgubio život od svojih, od
srpskih vojnika. Ali, film se ne bavi politikom nego jednim visoko moralnim i ljudskim činom i pitanjem da li biti čovjek i biti heroj ima smisla”, ranije je izjavio
režiser Golubović.
Autori scenarija filma “Krugovi” su Srđan Koljević i Melina Pota Koljević. Glumačku ekipu filma čine Vuk Kostić, Nebojša Glogovac, Aleksandar Berček, Leon Lučev,
Hristina Popović, Nikola Rakočević, Boris Isaković, Jasna Đuričić i Marko Janketić.
