Piše: Batu Coskun

- Autor je istraživač na Institutu Sadeq. Magistrirao je komparativnu politiku na London School of Economics.

Izrael se sprema za pete izbore u manje od četiri godine jer se kontroverzni konsenzus Benet-Lapid završava u parlamentu te zemlje Knessetu. Vladajuća koalicija u Izraelu već je izgubila većinu u parlamentu u aprilu kada se pojavio prvi prebjeg iz stranke Yamina premijera Naftalija Bennetta. S još jednim prebjegom prošle sedmice, zbog značajnih neslaganja između Bennettovih desničara i arapskih članova koalicije, vlada je počela funkcionirati kao manjina, što je vodilo ka neizbježnom kraju.

- Fokus prebačen na Netanyahua -

Zaista, mnogi stručnjaci, ujedinjeni u svom cinizmu po pitanju sastava vlade u Izraelu, predviđali su propast ovog jedinstvenog političkog aranžmana od njegovog početka. Heterogenost koalicije smatrana je preširokom, što je spriječilo neophodnu političku koheziju da donese značajne promjene i uspostavi stabilnu vlast. Bennett se od preuzimanja premijerske pozicije suočavao s nekoliko oluja, da bi koalicija naposlijetku bila razbijena uz pomoć njegovih lojalista.

Izrael sada čeka nekoliko mogućih scenarija. Fokus se preusmjerio na bivšeg premijera Benjamina Netanyahua, koji je Bennettovu vladu nazvao “najgorom“ u Izraelu, optužujući je da je u dosluhu sa “pristašama terora“, što je bio direktni napad na arapsku komponentu koalicije.

Šansa se ukazala za Netanyahua i njegovu stranku Likud i u izraelskoj politici ulozi postaju sve veći. Bennett, s druge strane, i koalicija koju predstavlja, također nisu ostali bez šansi, jer politički sistem ostaje polomljen do te mjere da je moguće nekoliko aranžmana podjele vlasti. Neposredne ankete sprovedene nakon vijesti o raspadu koalicije potvrđuju takav lom. U konačnici, niti je pobjeda Netanyahua izvjesna, niti je izvjesna propast sadašnje vlade.

- Preventivno raspuštanje -

Iako je Bennettov potez da raspusti Knesset i traži izbore, koji će se održati 1. novembra, više bio preventivan, nego li neophodan, takav slijed dešavanja sve više izgleda kao politički trik. Bennettova strategija izgleda kao da je posuđena ravno iz Netanyahuovog priručnika, ozloglašenog po njegovoj političkoj oštroumnosti i snalažljivom donošenju odluka. Prelaskom na raspuštanje Knesseta i pokretanje izbornog procesa, Bennett ne samo da je moguće da maksimizira vrijeme za sukcesiju Yaira Lapida na mjestu premijera, čime de facto produžava svoju koaliciju, već će vjerovatno i kupiti vrijeme za rekonstrukciju nove platforme.

Nazire se niz mogućnosti s obzirom na to da je Bennett predložio smjenu koalicije pod izgovorom da nije prošao zakon kojim se izraelskim doseljenicima daje poseban status, što je ključno u vladi čiji premijer i značajan dio birača dolaze i redova religioznih cionista.

Prvo, prijedlog za raspuštanje nudi Bennettu svojevrsni počasni izlazak. S obzirom na njegov pronicljiv stil politike, Bennenttu bi bilo dozvoljeno da napusti Knesset, bilo na neodređeno vreme ili na vreme koje bi mu omogućilo vreme da prikupi podršku. Ovaj prekid bi bio čist, donesen po nalogu samog Bennetta, a ne nametnut njemu i njegovoj koaliciji. Bio bi lišen političke stigme i ismijavanja, utjelovljujući dostojanstvenost, privrženost idealima i uglađen stil politike koji je u suprotnosti s Netanyahuovim.

Drugo, prijedlog, na osnovu izraelskog zakona, omogućava Bennettovoj nasljednoj privremenoj vladi da funkcionira tri mjeseca prije izbora. To će dati značajan prostor za djelovanje Benettovom predloženom nasljedniku Lapidu.

Period između uspostavljanja prelazne vlade i izbora predstavlja priliku za koaliciju da upravlja percepcijama tako što će udvostručiti svoju strategiju jedinstvenosti, kompromisa i široke zastupljenosti. U ovom periodu, Lapid bi mogao predvoditi kampanju za održavanje narativa da Netanyahu griješi u svojoj kritici koalicije. Još nije jasno da li bi Benet učestvovao u ovoj proceduri ili bi pokušao da produži odlazak.

- Netanyahuov gambit -

Slično kao i koalicija koja će se raspasti, Netanyahu je također spreman da nastavi s mogućim nizom strategija. Najjasnije bi bilo da nastavi svoju retoriku da ova vlada jednostavno nije uspjela da uspostavi vlast i da ima malo prostora za kompromis. Ovaj diskurs bi mogao da privuče glasove, posebno kod glasača koji bi se sada okrenuli protiv Bennetta i Lapida u njihovom očiglednom lošem upravljanju razlikama unutar koalicije. Netanyahu bi također mogao privući neke od desničarskih glasova usmjerenih prema Bennettu, što bi vjerovatno povećalo broj članova Likuda u parlamentu.

Alternativni pravac djelovanja za Netanyahua proizlazi iz posebnog izraelskog političkog sistema. Izvještaji pokazuju da bi Netanyahu mogao pokrenuti glasanje o nepovjerenju Knessetu. Ovaj jedinstveni prijedlog bi raspustio sadašnju vladu, a donio bi novu u Knesset sa postojećim sazivom. Ako Netanyahu može prikupiti podršku za takav prijedlog, koji bi mogao utjecati na bivše članove Likuda koji su prebjegli u druge desničarske stranke, on bi to mogao dobro materijalizirati na izborima.

Grupa kojom dominiraju Likud i njegovi vjerski cionistički saveznici, uz pomoć prebjega iz Yamine i drugih desničarskih stranaka, mogla bi dobiti više od 60 članova Knesseta, čime bi uspostavila novu Netanyahuovu vladu. Vjerovatniji scenarij za Netanyahuovu dominaciju je kroz ovaj konstruktivni zahtjev za izglasavanje nepovjerenja, koji bi poništio mogućnosti trenutne vlade da vlada do izbora i rekonstruira svoju agendu. Stoga ne iznenađuje da, dok Netanyahu javno intenzivira izbornu retoriku, on traži i alternativni aranžman za ponovno preuzimanje vlasti.

Benettova odluka o raspuštanju ostavlja Izrael na raskrsnici s mnogo prilika koje su se u kratkom roku nudile raznim političkim akterima. Zaista, Netanyahu se sprema za povratak, ali brojke mu još ne idu u prilog. U taboru koalicije Bennett-Lapid, počasni izlazak sadašnjeg premijera možda postaje politički svrsishodan scenario za produženje njihove vladavine.

* Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency.