Turska, Analiza Vijesti

ANALIZA - Samit lidera EU-a i budućnost odnosa EU-a i Turske

Pozitivna retorika EU-a mora se pratiti opipljivom akcijom da bi se bilateralni odnosi razvijali

Aslihan Alkanat and Yunus Mazi   | 07.04.2021
ANALIZA - Samit lidera EU-a i budućnost odnosa EU-a i Turske

Ankara

Pišu: Aslihan Alkanat i Yunus Mazi

Lideri država članica Evropske unije održali su 25. i 26. marta 2021. godine putem videokonferencije dvodnevni sastanak na vrhu, na kojem se razgovaralo o ciljevima digitalizacije, procesu vakcinacije protiv koronavirusa i odnosima EU-a i Turske/Rusije. Ocjene u vezi odnosa EU-a i Turske bile su od suštinske važnosti za razvoj bilateralnih odnosa, kao i za identifikaciju saradnje i sukoba. Na samitu su obrađena različita pitanja u vezi s unutrašnjim poslovima Turske, a raspravljalo se i o temama kao što su Libija, Istočni Mediteran, borba protiv terorizma, izbjeglice i Carinska unija EU-a.

- Sastanci uoči samita -

Sastanak turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana sa šeficom Evropske komisije Ursulom von der Leyen prije samita, kao i sastanak turskog ministra vanjskih poslova Mevluta Cavusoglua s Josepom Borrellom, visokim predstavnikom Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, bili su pozitivni znaci koji ukazuju da će područja saradnje biti istaknuta u bilateralnim odnosima, kao i područja neslaganja. Osim toga, podvlačenje statusa turskog strateškog saveznika na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a bio je još jedan znak da neće biti nametanja sankcija Turskoj.

I izjave ostalih čelnika država članica EU-a o odnosima EU-a i Turske prije samita sadržavale su pozitivne poruke. Na primjer, njemačka kancelarka Angela Merkel opisala je inicijative koje je Turska poduzela u Istočnom Mediteranu, kao i pitanja bilateralnih istražnih razgovora sa Grčkom "vrijednim divljenja".

Slično tome, premijer Italije Mario Draghi izjavio je prije samita da se s Turskom mora sarađivati ​​u rješavanju pitanja kao što su imigracija i antiterorizam. Iako su povremeno neke odluke Turske u vezi s unutrašnjom politikom kritikovane nepravedno i nesrazmjerno, spomenuto je i da se ne može previdjeti potreba za fokusiranjem, posebno, na područja saradnje u bilateralnim odnosima između Turske i EU-a.

Isto tako, španska ministrica vanjskih poslova Arancha Gonzalez Laya ukazala je na neophodnost stvaranja pozitivne agende u njihovim odnosima s Turskom. Svi ovi sastanci uoči samita i pozitivan diskurs nekih od država članica EU-a o njihovim odnosima s Turskom stvorili su očekivanja da će se odnosima Unije i zvanične Ankare pristupiti racionalno i pošteno tokom cijelog samita i da će se slijediti konkretne politike.

- Deklaracija samita lidera EU-a -

Kada se analizira saopštenje objavljeno nakon dvodnevnog samita u martu, može se zaključiti da su najistaknutija pitanja koja se tiču odnosa EU i Turske bila Istočni Mediteran, imigracija i modernizacija Carinske unije. Deklaracija također, uključuje izjave EU-a o tome da je spremna za razgovore s Turskom o pitanjima kao što su javno zdravstvo, klima, antiterorizam i regionalna pitanja. U Izvještaju se takođe navodi da bi se na pitanje bezviznog režima trebalo žaliti Evropskoj komisiji kako bi se povećala saradnja s Turskom, te da će se o određenim pitanjima sa samita ponovno razgovarati na sastanku u junu 2021. godine.

U datim izjavama izraženo je da je EU pozdravio istražne razgovore između Turske i Grčke, kao i nedavne napore na smanjenju tenzija u Istočnom Mediteranu. Takođe, šef EU-a za vanjske poslove Borrell izjavio je da će se uložiti napori u organizovanje multilateralne konferencije o pitanju Istočnog Mediterana te da će se pomno pratiti događaji i da će se usvojiti koordinisani pristup sa stranama.

Bilo je vrlo vjerojatno da će se Grčka i administracija kiparskih Grka na samitu zalagati za uvođenje sankcija Turskoj. Međutim, utvrđeno je da EU nije za uvođenje sankcija. Dakle, politike koje je Turska usvojila posljednjih godina na Istočnom Mediteranu pomogle su ublažiti napetost i spriječiti sukobe, ne samo u odnosima EU i Turske već i unutar samog EU-a.

S druge strane, EU se služio pozitivnom retorikom o poduzimanju zajedničke akcije s Turskom po pitanju izbjeglica. U deklaraciji je istaknuto da je Turska kao dom sirijskim izbjeglicama, kao i da su mjere predostrožnosti koje je Turska poduzela tokom premještanja tih izbjeglica u Evropu, bile vrlo značajne za EU. Na samitu je takođe naglašeno da bi trebalo ojačati saradnju dviju strana u upravljanju imigracijom.

U tom kontekstu, istaknuto je unapređenje saradnje u bavljenju pitanjima kao što su borba protiv ilegalnih migracija i osiguravanje povratka ilegalnih imigranata, kao i onih čiji se zahtjevi za azil odbijaju, nazad u Tursku. Iako su se već dugo ponavljale po pitanju izbjeglica, ove rasprave, koje tek trebaju prerasti u konkretne politike, također ukazuju da oni odgađaju taktiku. Kada se analiziraju izjave EU-a o izbjegličkom pitanju, Turska se pokazala nezamjenjivim partnerom za evropski blok. Štoviše, države članice EU-a oklijevaju se suočiti s problemima koji bi se mogli pojaviti iz potencijalnog priliva izbjeglica iz Turske, pored poteškoća koje je već izazvala pandemija COVID-19.

Modernizacija Carinske unije, koju EU već godinama razvlači, bilo je drugo pitanje o kojem se razgovaralo na samitu. Na sastanku je istaknuto da je EU otvoren za poduzimanje nekih važnih koraka u tom pogledu. Ističući neophodnost razvoja ekonomskih odnosa Turske s EU-om, izraženo je da Evropsko vijeće mora započeti rad na reviziji Carinske unije, što godinama nije moglo ići dalje od retorike, kako bi se ti odnosi dalje produbili.

- Budućnost odnosa na relaciji EU-Turska -

Vidljivo je da je EU na samitu lidera još jednom namjeravao upotrijebiti strategiju "batine i mrkve " u svojim odnosima s Turskom. Iako modernizacija Carinske unije i razgovor o bezviznom putovanju funkcionišu kao "mrkva", dok "batine" predstavljaju kritike koje ciljaju pitanje Istočnog Mediterana i unutrašnje politike Turske, kao i izjave da će "postepeno, proporcionalni i reverzibilni odnosi" biti razvijeni s Turskom.

Budući da su modernizacija Carinske unije i bezvizna putovanja već među zahtjevima migracijskog sporazuma između EU-a i Turske iz 2016. godine, ova pitanja koja su razmatrana na samitu, iako pozitivno primljena, nisu dovoljna. S druge strane, nesavjesna pitanja o odnosima EU-a i Turske, koja su odgođena za raspravu na samitu u junu 2021. godine, pokazuju da među članicama EU-a ne postoji konsenzus o većini pitanja, pa tako ni o odnosima s Turskom. Države članice EU-a, ne samo da se suočavaju s političkom krizom pod uticajem krajnje desnice, već u posljednjih nekoliko godina nisu uspjele uspostaviti zajedničku vanjsku politiku u nekoliko područja. Njihovi odnosi s Turskom takođe su, očito, jedno od pitanja zbog kojih su doživjeli krizu u uspostavljanju zajedničke vanjske politike.

Uzimajući u obzir opšte izbore koji će se održati u Francuskoj i Njemačkoj, možemo reći da se obje ove zemlje bore s krajnjom desnicom i da bi krajnje desničarske ideologije mogle prodrijeti u društvo, kao i u politiku, s potencijalnim prilivom izbjeglica u evropske zemlje. Stoga su, radi očuvanja integriteta EU-a i održavanja političke stabilnosti, države članice EU-a, a posebno Francuska i Njemačka, prisiljene ojačati saradnju i odnose s Turskom te poduzeti konkretne korake koji nadilaze retoriku u području neslaganja.

Da bi se njihovi bilateralni odnosi razvijali racionalno i pod jednakim uslovima, EU mora ispuniti svoja obećanja i poduzeti opipljivu akciju. S druge strane, da bi Turska postala punopravna članica EU-a, države članice moraju ponovo uspostaviti svoje odnose s tom zemljom na osnovu racionalnosti i jednakosti distancirajući se od vrijednosno utemeljenog vanjskopolitičkog pristupa i odustati od otuđujućeg diskursa i "prijetnji" opisivanja Turske u pokušaju da prikupi glasove glasača krajnje desnice (kao što je to učinio francuski predsjednik Emmanuel Macron svojom posljednjom izjavom). Inače, odnosi od strateške važnosti: socijalni, politički i ekonomski - kako za Tursku, tako i za EU - osuđeni su na takozvano "usko grlo".

- Aslihan Alkanat diplomirala je i magistrirala na Odsjeku za političke nauke i međunarodne odnose Tehničkog univerziteta u Yildizu i trenutno je kandidat za doktora nauka na Odjelu za međunarodne odnose Univerziteta Medeniyet u Istanbulu.

- Yunus Mazi studirao je politologiju i filozofiju na Univerzitetu u Bielefeldu u Njemačkoj i magistrirao na Programu za evropske i međunarodne poslove Tursko-njemačkog univerziteta.

(Ovaj članak je izvorno objavljen na turskom jeziku pod naslovom "AB Liderler Zirvesi ve AB-Türkiye ilişkilerinin geleceği". Prevod na engleski Can Atalay)

​​​​​​​*Mišljenja izražena u ovom članku pripadaju autorima i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency (AA).


Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.
Srodne teme
Bu haberi paylaşın